Intervjui - 2006. godina

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića nedjeljniku
"Monitor" - 5.5.2006
Link

Intervju Gorana Kneževića. zamjenika generalnog direktora CBCG za kontrolu banaka
"Ekonomist" - 10.4.2006. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Danas", 13.1.2006. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića
"Ekonomistu", 9.1.2006. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Vijesti", 7.1.2006. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića agenciji
"Mina-business" -  5.1.2006. godine
Link
 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CBCG LJUBIŠE KRGOVIĆA NEDJELJNIKU "MONITOR", 5.5.2006. godine

Poguban bi bio dinar

Povratak dinara značio bi i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi  aktuelni ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili i u Crnu Goru. “Za uspjeh monetarnih reformi od suštinske je važnosti bila cjelina donijetih mjera. Uvođenje njemačke marke, odnosno eura, presudno je uticalo na obaranje stope inflacije i stvaranje stabilnih i predvidljivih uslova poslovanja. Međutim, bez osnivanja CBCG i restrukturiranja bankarskog sistema, samo uvođenje eura ne bi moglo mnogo doprinijeti razvoju monetarnog sistema. Podsjetiću vas da smo prilikom reforme bankarskog sistema inicirali donošenje niza novih zakona i preko 60 podzakonskih akata. Imali smo i  značajnu tehničku pomoć USAID-a. Na kraju, slikovito rečeno, bez obzira kakav avion imate, morate imati i dobro obučenog pilota. Na tome smo dosta radili, na stvaranju  kritične mase stručnih ljudi za ovaj posao”  kaže  za Monitor Ljubiša Krgović, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore.

MONITOR: Šta je euro konkretno donio Crnoj Gori?

KRGOVIĆ: Eurizacija je u značajnoj mjeri doprinijela uspostavljanju makroekonomske stabilnosti, koja predstavlja prvi preduslov za privredni razvoj. Stopa inflacije je prije uvođenja euroizacije bila trocifrena, a danas je niža nego u eurozoni. To onemogućava bilo kakvu zloupotrebu monetarne politike i nameće kao imperativ, fiskalnu disciplinu. Stoga je budžetski deficit smanjen sa gotovo 20 odsto na 2,2 odsto, što je u skladu sa Mastrihstkim kriterijumom. Umanjuje se kategorija deviznog rizika, smanjuju se transakcioni troškovi u spoljnotrgovinskoj razmjeni, ubrzava se razvoj tržišta kapitala i podstiče porast obima spoljnotrgovinske razmjene.

Eurizacija je predstavljala i preduslov za uspješno restrukturiranje bankarskog sistema. Povljno je uticala na privlačenje stranih investitora, jer oni preferiraju poslovanje u čvrstoj valuti. Studija ECB je pokazala da eurizovane  (dolarizovane) zemlje imaju u prosjeku viši nivo društvenog proizvoda  i nižu stopu inflacije u odnosu na ostatak svijeta. U svijetu je u porastu broj eurizovanih  (dolarizovanih) zemalja i  najnerazvijenije zemlje svijeta traže u eurizaciji (dolarizaciji) ubrzanje ekonomskog razvitka.

MONITOR: Da li ima problema zbog toga  sto CBCG nema emisionu funkciju, koliko to može biti ograničavajući faktor razvoja?

KRGOVIĆ: Možda smo nešto izgubili na fleksibilnosti, ali smo mnogo dobili na stabilnosti i sigurnosti bankarskog sistema posebno. Koji je to prostor za monetarnu politiku kada imate 60, 70, 80 ili 90 odsto eurizaciju, kao što je to slučaj sa nekim zemljama u regionu (Hrvatska, Srbija), a štednju blizu 100 odsto u eurima. Šta je monetarna suverenost ako je većina evropskih zemalja prenijela ili je prenosi na ECB? Da li je bolji zdrav rast zasnovan na stabilnoj valuti ili onaj na igri između kursa inflacije? Odgovori na ova pitanja potvrđuju da imamo, za naše uslove, dobar izbor.

Stav da centralne banke treba da podržavaju ekonomski razvoj instrumentima monetarne politke preovladavao je i u teoriji i u praksi negdje do kraja 70-ih godina prošlog vijeka. Ali, pokazalo se da u uslovima ograničene nezavisnosti centralnih banaka, dolazi do dominacije fiskalne nad monetarnom politikom, što je dovodilo do budžetskih deficita i rasta inflacije, a to je uticalo na usporavanje privrednog rasta.

Od 70-tih je prisutan trend  jačanja nezavisnosti centralnih banaka, što je dovelo do obaranja inflacije. U gotovo svim razvijenim zemljama inflacija je svedena na ispod četiri procenta. Centralne banke trebalo bi, dakle, da podstiču privredni razvoj preko uspostavljanja i održavanja finansijske stabilnosti. Da bi se  ostvario taj cilj, lišavanje emisione funkcije može biti olakšavajući faktor, pod pretpostavkom da se koristi “zdrava” valuta.

MONITOR:  Šta bi značio povratak na dinar ili uvođenje dvovalutnog sistema?

KRGOVIĆ: Zašto bi se mi vraćali dinaru kada bi i Srbija vrlo rado uvela euro. Njihovi se predstavnici često za to zalažu. Nekoliko zemalja iz regiona je to formalno ili neformalno tražilo. Povratak dinaru bio bi katastrofalno rješenje za Crnu Goru sa nesagledivim posljedicama po privredu, građane, posebno banke. To bi značilo i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi neriješeni tekući ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili u Crnu Goru.

Uvođenje dinara predstavljalo bi veliku opasnost za bankarski sistem, i to zbog  bjekstva depozita od loše valute. Masovno povlačenje depozita moglo bi ozbiljno ugroziti bankarski i privredni sistem  radi drastičnog pada likvidnosti.

Ukidanja eurizacije dovelo bi do efekta koji ekonomisti nazivaju «histerezis», što znači da bi značajan dio transakcija nastavio da se odvija u eurima, i to bi sa jedne strane vodilo porastu sive ekonomije, a sa druge do smanjenja budžetskih prihoda.

MONITOR:  Da li je moguće zamisliti da, ako opstane zajednica, ostane euro u Crnoj Gori, ili da se uvede dvovalutni sistem, o čemu govore pristalice  održanja saveza sa Srbijom?

KRGOVIĆ: Pristalice zajednice prvo  su bili krenule sa tezom o povratku na dinar. Kada su uvidjeli da bi to za njih moglo imati politički pogubne posljedice, jer je  euro opšte prihvaćen od strane gotovo svih građana Crne Gore i cijele privrede, prebacili su se na priču o dvovalutnom sistemu.. S druge strane,  u programima svojih partija zalažu se za povratak dinara, što smo pročitali i u vašem listu. Da li bi uradili ono što  piše u programskim dokumentima,  a što neće sada direktno da saopšte građanima, ili pak nešto treće, teško je reći. Pogotovu, jer su vodili kampanju i protiv marke i protiv eura.

Monetarne vlasti u Srbiji muku muče da u svojoj zemlji prošire  monetarni prostor dinara, a sada im  to nude za džabe iz Crne Gore. Zašto bi se izlagali rizicima da se efekti nekozistentne monetarne i ekonomske politike iz Srbije prenesu na Crnu Goru? Vjerujem da građani Crne Gore neće dozvoliti povratak dinara ili dvovalutni sistem, jer bi to bilo na njihovu štetu.

MONITOR: Možete li uporediti situaciju u Srbiji i Crnoj Gori kroz prizmu valuta  koje koriste i njihovog uticaja na privredu i građane?

KRGOVIĆ: Euro je u velikoj mjeri uticao da stopa inflacije bude nižu nego što je u eurozoni. Na taj način je formirano stabilno i predvidivo makroekonomsko okruženje, koje podsticajno djeluje na privredni razvoj. Istovremeno, građani nisu u opasnosti da inflacija obezvrijedi njihove uloge i primanja, tako da je štednja u prethodnoj godini ostvarila trocifreni rast. S druge strane, prošlogodišnja stopa inflacije u Srbiji bila je najviša u Evropi. Koliko to negativno utiče na privredu, nije potrebno posebno komentarisati. Štednja u dinarima gotovo da ne postoji u Srbiji,  preko 90 odsto je u stranoj valuti, dominantno eurima.

MONITOR:  Kamatne stope u Crnoj Gori su i dalje visoke iako je ušlo više inostranih banaka?

KRGOVIĆ: Kamatne stope su i dalje visoke, mada je prisutan trend pada. Na pad kamatnih stopa uticaće i pojačana konkurencija zbog dolaska novih stranih banaka, privatizaciju državnih, kao i spajanje postojećih banaka. One banke koje ne budu pratile ovaj trend gubiće klijente, što će ugroziti njihovu profitabilnost, tako da će biti prinuđene da koriguju poslovnu politiku.

Bankarski sektor je ključni generator ekonomskog razvoja Crne Gore, za razliku od tržišta kapitala koje to nije, ali morate ga imati.. Dolaskom stranih investitora konkurencija na bankarskom tržištu se zaoštrava, što se pozitivno odražava i na privredu i na građane. Na crnogorsko tržište nije ušla ni jedna problematična banka, ni jedna banka sa sumnjivim porijeklom kapitala. U poređenju sa drugim sektorima, bankarski ima najkvalitetnije investitore.

MONITOR: Zašto nije došlo do normalizacije platnog prometa  sa Srbijom? Postoje li za to drugi razlozi ili se radi isključivo o nedostatku političke volje?

KRGOVIĆ: Kada je od strane tadašnjih monetarnih vlasti Srbije pokrenuta inicijitiva za uspostavljanje platnog prometa to je bila maska za uvođenje dvovalutnog sistema u Crnu Goru. Kada smo to demaskirali i sveli na ravnopravni tretman valuta u slobodnom platnom prometu, odustali su od sopstvenog prijedloga. Niti smo ranije, niti sada ograničavamo platni promet  između Srbije i Crne Gore. Ovdje nema nikakvih prepreka za to.

MONITOR: Da li bi CBCG imala problema oko članstva u MMF i odnosa sa Svjetskom bankom nakon eventualnog osamostaljenja?

KRGOVIĆ: Odnose sa međunarodnim finansijskim organizacijama mogli bi brzo da riješimo. Članstvo u UN-u, nije preduslov za članstvo u međunarodnim finansijskim organizacijama. Za samu proceduru, bez pripreme, treba šest do osam nedjelja. Važno  je da će se komunikacija i saradnja nastaviti u periodu od referenduma do učlanjenja. I u državnim institucijama Crne Gore imamo za to potrebne kapacitete.

MONITOR: Kako ocjenjujete budući razvoj tržista kapitala u Crnoj Gori, posebno aktuelne inicijative o penzionim fondovima i osiguranju?

KRGOVIĆ: Isticanjem prometa na tržištu kapitala (što samo po sebi ništa ne znači),  kroz agresivnu medijsku kampanju, neformalne grupe pokušavaju u drugi plan gurnuti nedostake koje treba otklanjati u ovoj oblasti. Propuštena je šansa da se to uradi kroz donošenje izmjena i dopuna Zakona o hartijama od vrijednosti, kojima su se mogli pored kodeksa koji sami donose, dodatno unaprijediti mehanizmi jednakog tretmana na tržištu - sprečavanje neformalnih uticaja, internih kontrola, sprečavanje tgrovanja na bazi preferencijalnog tretmana i insajderskih informacija,  unapređenje korporativnog upravljanja regulatora i uvođenje koncepta adekvatnosti kapitala. Zakon uvijek  pruža ječu zaštitu  od podzakonskog akta.

Ako bi se usvojila zakonska rješenja kod regulacije osiguranja i penzionih fondova, desio bi se nonsens - bili bi jedinstveni u svijetu,  pored dvije berze na malom prostoru, imali bi regulaciju ovih segmenata finansijskog tržišta na tri mjesta,  uprkos izraženim trendovima unifikacije, naročito u malim zemljama kao što je Crna Gora. Unifikaciju su već uradile Estonija i Irska koje,  kada nam treba, navodimo kao uspješne primjere. Aktuelni zakonski prijedlozi nijesu usklađeni sa međunarodnim standardimam, na šta smo se obavezali.

Kod privatnih penzionih fondova izlažemo se bespotrebnoj opasnosti, da bez sagledavanja rizika i slabosti u finansijskom sistemu, ishitreno idemo na primjenu zakona. Tek nam predstoji takozvana FSAP misija Fonda i Banke. Jasno nam je rečeno da treba sačekati  procjenu i preporuke te misije, pa se opredijeliti za dinamiku i rješenja.

Predlagači masovne vaučerske privatizacije, koja nije unaprijedila korporativno upravljanje u preduzećima i značajnije doprinijela rastu investicija u njima, bi trebalo da dozvole da kroz javnu raspravu i drugi kažu šta je za Crnu Goru najbolje. Rješavanje ovako važnog pitanja, kao što je pitanje gdje i kako treba da čuvamo naše bijele pare za crne dane i ko će to da nadgleda i kontoliše, zaslužuje više vremena, pažnje i analize. Najmanje nam je  potrebna trka za zauzimanjem pozicija unaprijed. Nema potrebe da žurimo. Sve  možemo mnogo bolje urediti u nezavisnoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori.

INTERVJU GORANA KNEŽEVIĆA, ZAMJENIKA GENERALNOG DIREKTORA CBCG ZA KONTROLU BANAKA "EKONOMIST" MAGAZINU, 10. 4. 2006. godine

Kako zaštititi deponente

Kod banaka kvalitet korporativnog upravljanja opredjeljuje stepen njene sigurnosti i stabilnosti. U Crnoj Gori za kvalitetno korporativno upravljanje u bankama važna je uloga regulatora, čiji posao je komplikovan i podliježe velikim pritiscima.

Istorijsko nasljeđe i slaba korporativna kultura u crnogorskim bankama, razlozi su za veću odgovornost regulatora i kontrolora. Primjena međunarodnih standarda u toj oblasti, bio je povod za intervju sa Goranom Kneževićem, zamjenikom generalnog direktora za kontrolu banaka CBCG. 

Šta se tačno podrazumjeva pod terminom “korporativno upravljanje”?
Goran Knežević: Za mene jedna od najboljih definicija korporativnog upravljanja je ona data u Cadbury Izvještaju iz 1992. godine, koja kaže da je korporativno upravljanje sistem kojim se kompanija usmjerava i kontroliše. U savremenom društvu je znatno povećan broj strana zainteresovanih za poslovanje jedne kompanije. Zato su rasprave na temu korporativnog upravljanja sve intenzivnije. Slučajevi poput Enron-a, Allied Irish Bank, Wordcoma-a, Parmalat-a samo su dodatno podgrijali interesovanje za kvalitete korporativnog upravljanja. U svjetskim razmjerama posmatrano vlasništvo nad kompanijama postaje sve razuđenije, što čini uticaj pojedinačnog vlasnika manjim i kreira mogućnosti da se u praksi sa tim manipuliše na različite načine. Zato koncepti zaštite manjinskih akcionara kao i praksa zloupotrebe ove pozicije za kreiranje uticaja koji njoj nije srazmjeran. Poznati su metodi koje razvija Japanska mafija - Jakuze koja preko razgranatih korporativnih veza tzv. “sokaja” vrši uticaj na biznis i kompanije. Preko malog akcionarskog učešća zastupnici Jakuza se pojavljuju na sastancima akcionara, obezbjeđujući na različite načine da njihovi interesi budu realizovani kroz odgovarajuće odluke.

Zašto je kvalitet korporativnog upravljanja posebno značajan kod banaka?
G. Knežević: Kod banaka kvalitet korporativnog upravljanja opredjeljuje stepen sigurnosti i stabilnosti banke, odnosno stepen sigurnosti na dugi rok da će sredstva deponenata i drugih bančinih povjerilaca biti vraćena pod uslovima koji su dogovoreni. Banke su visoko leveridžne institucije, što znači da posluju sa tuđim sredstvima te da je kapital rezidualna stavka u bilansu banke, koja služi za pokriće gubitaka iz bančinog poslovanja. Pri tom vlasnici banke opredjeljuju izbor menadžmenta u banci - koji onda donosi odluke o preuzimanju i upravljanju rizicima u poslovanju banke. Istorija bankarstva, na našim prostorima pogotovo, puna je primjera gdje su interesi vlasnika bili u suprotnosti sa konceptom sigurnosti i stabilnosti banke kao javnim dobrom. To su najčešće bili primjeri interesa preferencijalnog zaduživanja vlasnika i njegovih povezanih lica, koje je po iznosima znatno premašivalo konkretan vlasnički ulog ili korišćenje banaka kao interesnih servisa. Loše korporativno upravljanje u bankama je po pravilu dovodilo do bankarskih kriza, čije su posljedice često bile nesagledive, jer je teško izmjeriti gubitke koje bankarske krize izazivaju u smislu izgubljenog društvenog proizvoda koji bi bio ostvaren da nije bilo krize. Troškovi bankarskih kriza se u svijetu globalizacije dodatno multiplikuju, a krize teže lociraju, odnosno brže šire na cijelo svjetsko tržište. Zato savremena bankarska regulacija i supervizija korporativno upravljanje postavlja u centar interesovanja. Ono se tretira kao jedan od ključnih elemenata zaštite deponenata. Svi standardi i dokumenti Bazelskog komiteta za kontrolu banaka se, direktno ili indirektno, odnose na poboljšanje korporativnog upravljanja u bankama.

Koji su najrasprostranjeniji oblici organizacije upravljanja bankama i što su prednosti i nedostaci pojedinih oblika u odnosu na druge?
G. Knežević: Dominiraju dva oblika organizacije upravljačke funkcije u bankama. Jedan je takozvani jednolinijski model sa upravnim odborom ili bordom direktora koji ima šira ovlašćenja i koji je kontrolisan direktno od skupštine akcionara, a drugi je dvolinijski model, gdje je bord direktora kontrolisan od strane sub strukture koja se obično naziva nadzorni odbor. Prednosti i nedostaci jednog u odnosu na drugi zavise od istorijskog naslijeđa, lokalnih prilika, kvaliteta supervizije, veličine banke i mnogih drugih faktora. Ni jedan model nema generalnu prednost nad drugim. Ono što je mnogo bitnije je da se uspostavi jasna linija razgraničenja upravljačkih od izvršnih funkcija, kompetentnost i nezavisnost onih koji upravljaju bankom, obezbjedi kvalitet nadgledanja menadžerskih struktura, kvalitetan sistem interne kontrole i kompetentnih i nezavisnih revizija i eliminaciju konflikta interesa.

Koje su ključne slabosti korporativnog upravljana u crnogorskim bankama?
G. Knežević: Mnoge od slabosti proizilaze iz negativnog istorijskog nasljeđa i slabe korporativne kulture. Njih nije lako u potpunosti eliminisati u kratkom roku. Neke dolaze od slabosti zakonodavnog okvira, dok neke izviru iz još uvijek finalno neprofilisane akcionarske strukture. Preciznije, kad govorimo o slabosti zakonodavnog okvira - može se konstatovati da Zakon o bankama nije dovoljno kvalitetan u regulisanju korporativnog upravljanja u bankama. Tu prije svega mislim na kvalitet riješenja u pogledu naglašavanja odgovornosti upravnog odbora za poslovanje banke, obezbjeđivanja djelovanja punog seta preventivnih politika supervizije, neodgovarajućeg razgraničenja ovlašćenja i odgovornosti, izbora i načina rada organa upravljanja u bankama, razrade opšteg okvira za upravljanje rizicima, razrade mjera prema bankama. Kroz podzakonsku regulativu smo nastojali da riješimo slabosti Zakona u mjeri mogućeg, ali to svakako nije dovoljno. Kad govorimo o slabim elementima istorijskog nasleđa, prije svega mislim na u praksi još uvijek izraženu koncentraciju upravljačkih i izvršnih funkcija obično u liku malog broja ljudi ili iz dijela menadžmenta ili iz redova akcionara. U ovaj korpus problema spada i često izražena kolektivizacija odgovornosti u tijelima upravnog odbora iza koje stoje stvarna moć pojedinaca. Kvalitet akcionarske strukture ima ključni uticaj na kvalitet sistema internih kontrola, internih i eksternih revizija. Generalno, nadzor menadžmenta u većini crnogorskih banaka traži poboljšanje uglavnom u segmentu nadgledanja i revidiranja politika i procesa, sistema izvještavanja, samostalnosti i sofisticiranosti interne revizije i planiranja nepredviđenih situacija, odnosno razvoja stresnog testiranja ponašanja banaka na uticaj promjene nepoželjnih faktora.

Koje mehanizme obično supervizija banaka koristi da bi poboljšala kvalitete korporativnog upravljanja u bankama?
G. Knežević: Brojne su politike koje simultano supervizija treba da koristi. Od onih preventivnih, kao što su politike ispitivanja kvalifikovanosti akcionara i menadžmenta, preko dijagnostičkih, kao što su ocjenjivanje kvaliteta nadzora od strane menadžmenta, kvaliteta sistema interne kontrole i interne revizije, kvaliteta upravljanja rizicima u svim fazama: identifikacije, mjerenja, kontrole i praćenja, do onih korektivnih politika koje se odnose na izricanje mjera, zahtjevanje smjene menadžmenta ili preuzimanja upravljanja nad bankom. Ne manje važna uloga supervizora banaka je da kreira ambijent u kome će jačati tržišna disciplina i svijest o značaju kvalitetnog korporativnog upravljanja nad bankama. Podizanje kvaliteta korporativnog upravljanja je najznačajniji i najkompleksniji zadatak supervizora banaka. On često sobom nosi rizike sukoba sa interesima menadžerskih i akcionarskih struktura u bankama koje u želji da zadovolje svoje partikularne i kratkoročne interese znaju da ne biraju sredstva za ostvarenje cilja. Za jednu zemlju koja organizuje svoju superviziju banaka izuzetno je loše ako ti i takvi interesi uspiju da naruše i samu stabilnost nacionalnog regulatora i supervizora i njegovu reputabilnost. U institucionalno zrelim sredinama praktično je nemoguće da interesi akcionara i menadžmenta budu pretpostavljeni interesima sistema kao cjeline. Na našim balkanskim prostorima se često polazi od pogrešno postavljene teze da treba ograničavati mogućnosti i snagu institucije koja obavlja superviziju banaka, dok se na razvijenim tržištima polazi od premise velike, često jedine odgovornosti nacionalnog regulatora i supervizora za stabilnost sistema, pa time i povjerenja u njega. Naša svijest i logika naših pravnih sistema često je u suprotnosti sa međunarodnim standardima, koje se deklarišemo da ćemo primjenjivati. U takvoj situaciji se posao supervizora banaka dodatno komplikuje i podliježe velikim pritiscima sa kojima se može izboriti samo visoko izgrađena etičnost i profesionalnost.

Šta smo naučili iz prošlosti i šta činimo da se greške ne ponove?
G. Knežević: Ako govorimo o korporativnom upravljanju u bankama - onda smo imali mogućnost da naučimo dosta toga kao lekcije prošlosti. Tu prije svega mislim na to da su troškovi rješavanja bankarskih kriza neprocjenjivo visoki, da je loše upravljanje bankom neminovan put do njene propasti, da uticaj države na banke generalno nije dobar, da “one man show” skoro bez izuzetka dovodi do velikih gubitaka, da inflacija kreira velike mogućnosti za iskrivljeno prikazivanje slike finasijske pozicije banke, da kod propadanja banaka najviše stradaju deponenti, da je kvalitete regulative mnogo manje važan od kvaliteta njene implementacije. Ovih nekoliko godina smo se u Crnoj Gori trudili da prije svega ne izmišljamo “toplu vodu”, nego da usvojimo ono što je u svjetskim razmjerama proklamovano kao najbolja praksa u regulisanju i kontrolisanju banaka.

Da li Centralna banka time što daje saglasnost za izbor direktora banke garantuje za njegov rad?
G. Knežević: Davanje saglasnosti na izbor direktora je aktivnost supervizora iz seta preventivnih politika za jačanje korporativnog upravljanja. Data saglasnost nikako ne znači da supervizor garantuje za kvalitet angažovanja direktora. Akcionari su ti koji, direktno ili indirektno preko upravnog odbora, biraju direktora, pa je to njihova odgovornost. U slučaju saglasnosti koje daje CBCG - ona samo znači da su zadovoljeni formalni uslovi propisani zakonom. Sada izmjenjeni Osnovni Bazelski principi efikasne kontrole predviđaju da supervizor treba da kontinuirano preispituje kvalifikovanost članova upravnog odbora i višeg menadžmenta da obavljaju povjerene im poslove u bankarstvu. To podrazumjeva širenje broja lica koje trebaju da dobiju saglasnost za rad u bankarstvu, ali i širenje i jačanje kriterijuma za dobijanje saglasnosti, kao i uvođenja u praksu mogućnosti da one budu oduzete.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "DANAS", 13.01.2006. 

Novcem crnogorskih poreskih obveznika isplaćuje se štednja građanima Srbije

Veseljko Koprivica
Pitanje stare devizne štednje građana Crne Gore, koji su štedjeli u filijalama srpskih banaka u Crnoj Gori, kao i građana Crne Gore koji se štedjeli u bankama u Srbiji koje nisu nikada imale filijale u Crnoj Gori, jedno je od pitanja koje predstavnici vlada i centralnih banaka dviju republika nisu uspjeli da riješe u tijelima formiranim za podjelu zajedničke imovine, shodno Ustavnoj povelji i Zakonu o njenom sprovođenju. Zbog toga trpe građani Crne Gore koji su imali povjerenja da svoju privatnu imovinu ulože u te banke i filijale. Prema Zakonu koji je donijela Skupština Crne Gore, staru deviznu štednju građana isplaćuje banka kod koje je ta štednja položena, a sredstva za tu namjenu obezbjeđuje država Crna Gora. Crna Gora je preuzela obaveze po osnovu stare devizne štednje crnogorskih banaka, za sve štediše nezavisno od njihovog prebivališta ili državljanstva. Danas se od novca crnogorskih poreskih obveznika isplaćuje štednja građanima Srbije koji su štedjeli u filijalama Montenegrobanke u toj Republici, kao i drugih banaka u Crnoj Gori. Ovim Zakonom takođe je propisano da će Crna Gora preuzeti deviznu štednju koju Komisija za imovinu utvrdi, a nadležni organi usvoje kao obavezu Republike - objašnjava u razgovoru za Danas, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiša Krgović.

Ljubiša Krgović: Sporna suma nije manja od 50 miliona evra

Nezavisna država - bolja zaštita

Šta očekuje štediše crnogorskih banaka ako Crna Gora postane samostalna država?
Crna Gora će još bolje moći da zaštiti interese svojih građana kada bude nezavisna država. U to treba da budu sigurne i štediše, pa, naravno, i oni koji su smatrali da je bolje da drže svoj novac u bankama van teritorije Crne Gore. Niko drugi kao država Crna Gora ne može bolje štititi interese svojih građana, pogotovo kada za to bude imala puni kapacitet kroz međunarodno priznanje. To ne znači da ona to ne čini i sada u okviru postojećeg pravnog poretka u državnoj zajednici koja jedino ima međunarodni pravni subjektivitet.

Više od polovine štednje koju Crna Gora isplaćuje iz budžeta, čini štednja Jugobanke Podgorica, koja je u vrijeme nastanka te štednje bila filijala beogradske Jugobanke, a to je faktički ostala i do uvođenja stečaja, iako je formalno bila banka sa sjedištem u Podgorici.

U kakvoj su poziciji crnogorski građani koji su štedjeli novac kod banaka u Srbiji?
Srpske institucije neosnovano se pozivajući na savezni Zakon o regulisanju javnog duga iz 2002. godine, primjenjuju praksu kojom ugrožavaju elementarna ljudska prava i interese građana Crne Gore koji su svoju deviznu štednju držali kod srpskih banaka u okviru, još uvijek, jednog međunarodnog pravnog subjektiviteta. Ovi građani su diskriminisani u odnosu na građane Srbije u okviru državne zajednice jer Srbija ne prihvata obaveze svojih banaka kod kojih su ovi ljudi štedjeli, već ih prebacuje na Crnu Goru, pa čak i kad se radi o bankama koje nikada nisu poslovale u Crnoj Gori. Tako, recimo, Crna Gora nema nikakve veze sa poslovanjem banaka iz Pirota, Leskovca, Priboja, Novog Sada, Niša, kod kojih su štedjeli građani sa crnogorskom ličnom kartom.

Zašto je Crna Gora prihvatila takav Zakon?
- Na donošenje tog zakona zvanična crnogorska vlast nije imala nikakvog uticaja, jer su tadašnju saveznu vlast činili koalicioni partneri manjinske Crne Gore i većinske vlasti u Srbiji, formirane suprotno Ustavu SRJ. Iz tog razloga, a u skladu sa parlamentarnom Rezolucijom o zaštiti prava i interesa Crne Gore i njenih građana, ovaj Zakon se nikad nije primjenjivao na teritoriji Crne Gore. Postupanja na osnovu tog Zakona su u suprotnosti i sa Beogradskim sporazumom, Ustavnom poveljom i Zakonom o njenom sprovođenju. Napominjem da smo Londonski klub podijelili potpuno suprotno rješenjima Zakona koji je, u paketu sa ovim Zakonom, takođe donijet 2002. godine, a bio je na štetu Crne Gore.

 Vi ste nedavno izjavili da bi Srbija trebalo da isplati Crnoj Gori na ime stare devizne štednje 50 miliona eura. Na osnovu čega ste izračunali taj iznos?
Ja sam za jedan crnogorski lokalni list kazao da se prema slobodnoj procjeni radi o spornoj sumi ne manjoj od 50 miliona eura po oba osnova. Crna Gora raspolaže evidencijom, koja je ranije preuzeta, o štednji građana Crne Gore u filijalama srpskih banaka u Crnoj Gori. Radi se o sumi koja iznosi oko 25 miliona eura, s tim što Crna Gora nikako nije mogla da dođe do podataka o visini štednje crnogorskih građana u drugim bankama u Srbiji, a koji su izuzeti iz spiska štediša srpskih banaka kojima se štednja vraća. Procjenjujem da i iznos te štednje iznosi toliko.

Državni organi Srbije pokrenuli su stečaje u jednom broju banaka sa sjedištem u Srbiji i prodaju, između ostalog, i imovinu i potraživanja u Crnoj Gori, a građani Crne Gore se upućuju da svoju štednju u tim bankama naplate iz budžeta Crne Gore.
To je paradoks, ali je još veći paradoks to da je Vlada Srbije prodala ili prodaje jedan broj banaka koje nemaju nikakve veze sa Crnom Gorom i u njen budžet se slivaju značajna sredstva, a građane Crne Gore koji su štedjeli u tim bankama upućuje da se naplate iz crnogorskog budžeta.

U Srbiji, sudeći prema informacijama u tamošnjim medijima, smatraju da Crna Gora u vezi sa štednjom treba da prihvati jedan od osnovnih principa sukcesije - izmirivanje obaveza prema sopstvenim građanima iz sopstvenih izvora, što je Srbija faktički već prihvatila. Istovremeno se zastupa i stav da će se o podjeli deviznih rezervi moći razgovarati tek poslije razdruživanja. Kako to komentarišete?
To znači da se jedan princip koji odgovara Srbiji može primijeniti odmah, a drugi koji joj ne odgovara - kasnije, odnosno da zajedničke devizne rezerve bivše SFRJ podijelimo po principu ključa MMF primijenjenog u sukcesiji. Nije li nelogično, ako ne nešto drugo, to tražiti od Crne Gore? Takođe, principijelno ne stoji ni argument da isključivo pravo na imovinu ovih banaka ima samo Srbija, jer je preuzela njihove međunarodne obaveze pošto je i Crna Gora preuzela dio, istina mnogo manji, ovih obaveza koje su teritorijalno pripadale Crnoj Gori. Nije sporno, i crnogorska strana se u Komisiji stalno za to zalagala, da se u podjeli imovine i obaveza primijene principi iz sukcesije ali ne selektivno već na sve odnose. Napominjem da pitanje stare devizne štednje nije do kraja riješeno u procesu sukcesije, i da arbitraža u Bazelu nije uspjela. U međuvremenu Crna Gora je poštovala akta na osnovu kojih je konstituisana državna zajednica i svoje propise u ovoj oblasti donijela ne diskriminišući građane Srbije od građana Crne Gore.

Kakvi su odnosi Centralne banke sa NBS?
Odnosi između dvije centralne banke su korektni, profesionalni i stalno se unaprjeđuju. Imamo sporazum o saradnji u oblasti kontrole banaka koji možda ne koristimo dovoljno i to je značajan prostor za unaprjeđenje u narednom periodu. Za razliku od perioda nakon promjene vlasti u Srbiji, ti odnosi sada više nisu opterećeni političkim tenzijama koje su u ovoj sferi splasnule nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, kada su otklonjene mnoge nedoumice vezane za naš djelokrug rada.
Tada su i prestale pretenzije za nametanjem određenih rješenja koja su bila nemoguća i neprihvatljiva za Crnu Goru. Vrijeme je pokazalo da je za Srbiju bolji izbor postojeći monetarni aranžman, a za Crnu Goru puna valutna supstitucija.

Taj aranžman (eurizacija) nam je sa svoje strane značajno pomogao da postignemo makroekonomsku stabilnost, mali budžetski deficit, četvorogodišnju jednocifrenu inflaciju, koja je prošle godine bila manja od tri odsto, velike direktne strane investicije, ukupnu privatizaciju a posebno bankarskog sektora, značajan rast depozita i kredita i povratak povjerenja u banke. Sve je to bilo mnogo jednostavnije (iako je to uvijek bolan proces) postići u postojećem monetarnom aranžmanu. Mislim da je danas, nakon pet godina potpuno jasno da je Crna Gora uvođenjem DEM, kao zvaničnog sredstva plaćanja, povukla pravi potez i da je vrijeme demantovalo oponente u stručnoj i političkoj javnosti, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori.

Kakvi će, po Vašem mišljenju, ti odnosi biti ubuduće?
Ne vidim razloga da se ti odnosi mogu pogoršati nakon crnogorskog referenduma. Oni se po meni mogu samo popravljati. Za saradnju ima dosta prostora i to posebno u oblasti kontrole banaka, otvaranja filijala banaka kada se za to steknu zakonski i drugi uslovi, unaprjeđenju ljudskih resursa u našim institucijama, zajedničkim inicijativama u oblasti bilateralne i regionalne saradnje u procesu uključivanja u evropski monetarni sistem, obije države. Sve su to područja gdje jedni drugima kroz korišćenje iskustava i informacija možemo pomoći i pružiti podršku.

Pored toga moraćemo da nastavimo rad na podjeli zajedničke finansijske imovine u dijelu koji ne bude završen prije referenduma.

Šta možete reći o uspostavljanju platnog prometa između Srbije i Crne Gore?

Ovo je jedno od pitanja kojim su se dvije vlade i banke dugo vremena bavile. Na početku smo napravili grešku što smo se ovim pitanjem mnogo više bavili u javnosti nego kroz međusobne dogovore. Kada su počeli ozbiljni razgovori, uz uključenje eksperata EU, postalo je jasno da za to postoje određene prepreke u Srbiji koje su makroekonomske i zakonske prirode, odnosno različit interes, što je na kraju uopšte gledano, dupli kolosjek i uvažio. Mislim da su sada eventualni rizici makroekonomskog karaktera eliminisani, pogotovo što je Srbija postigla zavidan nivo deviznih rezervi. Ostaje da se u Srbiji prilikom donošenja novih propisa sagleda mogućnost i interes da se ovo pitanje riješi. Mi ćemo uvijek, kao uostalom i dosad, prihvatiti ono rješenje koje olakšava i manje opterećuje privredne tokove i sektor stanovništva. 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE "EKONOMISTU", 09.01.2006. godine

Crnogorci štediše

Bilansna suma banaka bi za tri do četiri godine mogla da dostigne vrijednost BDP - Privatizacija gotovo završena -Povjerenje građana u banke je povraćeno, o čemu govori visok nivo štednje.

Po opštoj ocjeni stručne javnosti, reforme u crnogorskom bankarstvu najviše su odmakle i smatra se da je to najuređeniji sektor. Bio je to povod za intervju sa Ljubišom Krgovićem, predsjednikom Savjeta Centralne banke Crne Gore.

Za godinu dana bilansna suma banaka je porasla za 181 milion eura, odnosno 43,6 posto u odnosu na kraj devetog mjeseca prošle godine. Na dan 30.09.2005. iznosila je 595 miliona eura. Da li to bilansna suma raste brže nego prethodnih godina i kako Vi to objašnjavate?

Ljubiša Krgović: U ovoj godini je ostvaren izuzetno brz rast bilansne sume banaka i njen nivo predstavlja najvišu vrijednost bilansne sume od uvođenja eurizacije (odnosno DEM). Na kraju trećeg kvartala, u odnosu na kraj prethodne godine bilansna suma povećana je za 44 odsto. U istom periodu 2004. godine bilansna suma je povećana za 12,4, a u 2003. za 14 odsto. Najjednostavnije rečeno - brz rast bilansne sume banaka rezultat je činjenice da danas imamo “zdrav” bankarski sistem i da su reforme uspješno sprovedene.

Šta to znači za ekonomiju Crne Gore i kad će se ostvariti vaše predviđanje da se bilansna suma primakne BDP?

Lj. Krgović: Očekujem da bi to moglo da se dogodi za 3-4 godine. Naravno, ako se nastave ovakvi ili približni trendovi rasta. U prilog takvom razvoju, pak, govori pojava novih kvalitetnih investitora na crnogorskom bankarskom tržištu i njihovi ambiciozni planovi, kao i otpočinjanje procesa pridruživanja EU. Tako je, na primjer, u prva tri kvartala ove godine stopa rasta bilanse sume banaka bila 11,5 puta veća od stope rasta BDP. Učešće bilansne sume banaka u društvenom proizvodu na kraju trećeg kvartala bilo je nešto iznad 50 odsto, što je otprilike na nivou regionalnog prosjeka, ali je znatno niže nego u Evropskoj uniji, gdje je bilansna suma banaka dvostruko viša od BDP. Viša bilansna suma znači razvijeniji bankarski sektor, a opšte je poznato da postoji uzajamna uslovljenost između razvoja privrede i bankarskog sektora.

Istovremeno rastu i krediti. Oni su 30. septembra iznosili 339,6 miliona eura, dok su depoziti bili 406 miliona eura.

Lj. Krgović: Stope rasta kredita i depozita su izuzetno dinamične. Od septembra prošle do septembra ove godine depoziti su povećani za 59 odsto, dok su ukupni krediti povećani za 41,7 odsto. Rast ovih veličina je indikator rasta obima bankarskog poslovanja. Kao i rast bilansne sume banaka, i to je rezultat reformi sprovedenih u bankarskom sistemu. Još bih samo dodao da je od velikog značaja za očuvanje zdravog bankarskog sistema da depoziti budu viši od odobrenih kredita.

Ukupni akcijski kapital banaka iznosi oko 81 milion eura, što je mnogo manje od ukupno odobrenih kredita. Na primjer, plasmani jedna banka su 220 miliona eura, a akcijski kapital 16 miliona. Može li to dovesti do problema?

Lj. Krgović: Akcijski kapital i ukupni kapital su rezidualne stavke bilansa banaka. Kapital je neophodan za otpočinjanje bankarskog poslovanja i kao veličina koja treba da apsorbuje potencijalne i ostvarene gubitke iz bankarskog poslovanja. Tako da je prava mjera odnosa između rizika koje banka preuzima plasirajući sredstva, veličina rizičnog kapitala koji se dobija kada se od ukupnog kapitala banaka odbiju stavke koje se uglavnom odnose na gubitke i rezervacije po osnovu potencijalnih gubitaka, kao i ulaganja u druga pravna lica. Rizični kapital po jedinici rizikom ponderisane aktive je refleksija rizika u poslovanju banke. Nekada natprosječno visok akcijski kapital kao procenat ukupnog bilansa, nije adekvatan rizičnom profilu banke. Isto kao što ispodprosječno mali kapital može biti adekvatan za rizični profil banke. Zato u savremenom poimanju bankarskog poslovanja nikako ne možemo govoriti o nekom prostom aritmetičkom odnosu između kreditnog portfolija ili ukupne aktive banaka i njihovog kapitala, već o koeficijentu solventnosti i apsolutnom iznosu rizičnog kapitala kao mjerama adekvatnosti kapitala. Zato se i prave teorijsko-praktične razlike između ekonomskog i regulatornog kapitala. To je razlog zbog čega je filozofija bankarskih standarda, poznatih kao Bazel II, pomjerena ka pristupu po kojem odijelo jedne veličine ne može biti odgovarajuće za sve, odnosno da ne postoji jedna mjera rizika koja bi odgovarala svim bankama.

Dobit koju su ostvarile crnogorske banke je svega osam miliona eura. Da li su tačne tvrdnje da banke prikrivaju dobit i ako je to tačno zašto to rade?

Lj. Krgović: To je dobitak ostvaren za devet mjeseci 2005. On daje stopu povraćaja na aktivu od 2,2 odsto - koja je visoka u poređenju sa međunarodnim standardima. Zato se ne bi moglo zaključiti da je profitabilnost banaka mala, već obrnuto. Spred kamatnih stopa, posmatrano na nivou sistema, još uvijek je visok, što neto prihode od kamata i naknada čini takođe visokim u odnosu na ukupnu bilansnu sumu banaka (35,5 miliona EUR). Banke bi iskazivale i veći stepen pro- fitabilnosti da im CBCG kroz kontrolu stalno ne koriguje nivo potrebnih rezervacija za pokriće kreditnih gubitaka. Struktura prihoda u kojoj prihodi od naknada čine skoro 50 odsto na nivou sistema je specifičnost crnogorskog bankarskog sistema, koja će se u narednom periodu mijenjati ka normalnijem odnosu. Nivo operativnih troškova je, na nivou sistema, neprikladno visok usljed visokog nivoa ulaganja u širenje mreže, razvoj novih proizvoda i organizaciono-kadrovsko restrukturiranje banaka. Kako pod uticajem konkurencije budu padale kamatne stope i marže, to će u cilju održavanja svoje pro- fitabilnosti, banke sve više voditi računa o obimu poslovanja, upravljanju rizicima i troškovima, kao i iznalaženju što jeftinijih izvora finansiranja.

Kamatne stope su i dalje visoke, oko 12 odsto na godišnjem nivou? U nekoliko navrata bilo je nagovještaja da će one pasti, ali do toga nije došlo u značajnijoj mjeri? Tri puta su veće nego na zapadu, odakle nam dolaze investitori i kupci naših banaka? 

Lj. Krgović: Činjenica je da su kamatne stope na višem nivou nego što bismo željeli, ali ne stoji činjenica da one ne opadaju i da su tri puta više nego na zapadu. Visoke kamatne stope su sindrom procesa tranzicije i nijesu zaobišle nijednu privredu u tranziciji. One su takođe i odraz nezavršenih procesa reformi u realnom sektoru. U poslednjih par godina prisutan je trend opadanja prosječne ponderisane kamatne stope i ona je u 2005. godini opala za oko dva odsto. I u 2006. godini očekujemo nastavak tendencije postepenog opadanja kamatnih stopa.

Da li su, kako se tvrdi, ljudi protiv kojih se vodi istraga u Italiji kupili Hipotekarnu banku i to na način da bi izbjegli kontrolu koja se primjenjuje protiv pranja novca i da su ti isti ljudi na volšeban način dobili akcije Atlas mont banke? Kakva se reakcija može očekivati od CBCG u daljem postupku kad je riječ o Hipotekarnoj?

Lj. Krgović: Kupci akcija Hipotekarne banke još se nijesu legitimisali kod CBCG u smislu traženja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća. Kontrolu predviđenu zakonom za borbu protiv pranja novca ne bi trebalo da su izbjegli ako sistem ispravno funkcioniše. Naime, učesnici na tržištu kapitala preko kojih su obavljene transakcije imaju obavezu da ih prijave Upravi za sprječavanje pranja novca. Centralna banka će prilikom eventualnog davanja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća pitati Upravu za sprječavanje pranja novca ima li šta da kaže po ovom pitanju. Što se tiče daljeg postupanja prema Hipotekarnoj banci, jasno je da banka mora da realizuje mjere ozdravljenja ili će CBCG u cilju zaštite deponenata i kreditora morati efikasno da djeluje primjenom zakonom utvrđenih riješenja, van seta mjera za ozdravljenje. Takođe, dobro bi bilo ako su kupci upoznati sa pravim stanjem u banci i sa našim nalazima i mjerama.
 

Ljubiša Krgović: stanovništvo više štedi nego što se zadužuje

Direktor Hipotekarne banke Vas je optužio da CBCG ima različite aršine prema njegovoj i ostalim bankama?

Lj. Krgović: Uopšte nas to ne iznenađuje, jer se menadžment Hipotekarne banke od osnivanja CBCG više bavi našim nego svojim poslom, pa su najjaču crnogorsku banku doveli na rub propasti. Za kontinuitet lošeg upravljanja i nesnalaženja u promjenama i konkurentskim uslovima se krivica traži na pogrešnom mjestu, a da se za čitavo to vrijeme ne navede ni jedan jedini argument i činjenica za takve tvrdnje. Kako je ko radio pokazalo je vrijeme, jer se sada jasno vidi gdje je crnogorski bankarski sistem, a gdje je Hipotekarna banka. Ujedno je ovo i dio medijske kampanje u poslednje vrijeme da bi se iznudio preferencijalni tretman, ali mi ćemo, kao i do sada, sve učesnike na bankarskom tržištu ravnopravno i u skladu sa zakonom tretirati.

Smatra se da CBCG vrlo dobro kontroliše bankarski sistem, s tim što je po nekima na sve to pala sjenka zbog slučaja Hipotekarna, što je problem koji se pojavio prije više mjeseci. O čemu se tu radi?

Lj. Krgović: Naprotiv! Moglo bi se zaključiti obrnuto. Stanje u Hipotekarnoj banci je intenzivno praćeno i banka na vrijeme upozoravana da rizicima ne upravlja na odgovarajući način. Jasno smo predočili slabosti koje banka ima u svom poslovanju i nalagali smo mjere koje treba preduzeti da bi se stanje popravilo, uključujući i neophodnost dovođenja strateškog partnera. Hipotekarnoj banci je data šansa da te mjere realizuje, a onda je na vrijeme uvedena privremena uprava u cilju ostvarivanja onoga što menadžment i akcionari nijesu uspjeli. Da je CBCG bila u prilici da realizuje koncept privremene uprave, stanje u banci bi već odavno bilo riješeno u korist njene stabilnosti. Centralna banka je posjedovala me-hanizme da  kroz privremenu upravu blokira sve račune svih dužnika i time ostvari brze rezultate u naplati dospjelih, a nenaplaćenih kredita, kao i da kroz transparentnu tendersku proceduru banku proda strateškom partneru - pod kojim podrazumjevam reputabilnu banku. Nažalost, CBCG je zaustavljena u ostvarivanju svoje funkcije od strane Upravnog suda tumačenjem Zakona o bankama koji dovodi u pitanje svrsishodnost propisivanja cijelog seta mjera preventivno-korektivnog karaktera. Stoga tvrdim da je CBCG na primjeru Hipotekarne banke, svoju funkciju kontrole ostvarivala na efikasan i zakonom utemeljen način.  

Ljubiša Krgović: Visoke kamatne stope su sindrom procesa tranzicije

Izuzetno je povoljan podatak o rastu depozita stanovništva, što znači da se vratilo povjerenje u banke iako se u prošloj deceniji tvrdilo da do toga neće doći ni za 50 godina? Šta je tu bilo presudno?

Lj. Krgović: Presudne su bile reforme koje su sprovedene u bankarskom sistemu kroz ravnopravan tretman svih učesnika na tržištu i stvaranje konkurentskog ambijenta. Naša startna pozicija je bio bankarski sistem u potpunom državnom vlasništvu. Danas je država vlasnik svega 13,8 odsto kapitala bankarskog sistema i do kraja 2006. godine može se očekivati završetak procesa privatizacije bankarskog sistema. U procesu reformi zatvorili smo nesolventne banke, što znači da smo zatvorili polovinu od ukupno 10 postojećih banaka, ali je u međuvremenu pet novih banaka dobilo licence za poslovanje, tako da je ukupan broj banaka ostao isti. Od velikog značaja je bilo i osnivanje CBCG, kao institucije koja ima odgovornost za kontrolu poslovanja banaka. To nam je omogućilo uvođenje međunarodnih računovodstvenih standarde i superviziju po međunarodnim Bazelskim standardima, kao i zaoštravanje pitanja odgovornosti za poslovanje banaka. Istovremeno smo otklonili sve prepreke za strano investiranje u bankarski sistem. U potpunosti smo promjenili pravni okvir koji je regulisao poslovanje banaka, donijeli smo osam novih zakona i preko 50 podzakonskih akata. Reformisali smo platni promet i prenijeli ga na banke. Ove, kao i mnoge druge mjere, uticale su na povratak povjerenja u bankarski sistem, tako da imamo izuzetno visoke stope rasta štednje.

Sedamdeset odsto bankarskih plasmana je u trgovini, stanovništvu i državi. Koliko je to nepovoljno sa stanovišta razvoja privrede?

Lj. Krgović: U tržišnoj privredi banke su uvijek motivisane sigurnošću plasmana i ostvarenjem profita. Prilikom izbora projekta koji će finansirati one uvijek proučavaju poslovnu istoriju podnosioca zahtjeva, njegov poslovni rezultat, tj. platu kod stanovništva, imovinu na koju je moguće staviti hipoteku, rizičnost projekta predloženog za finansiranje i dr. Stoga bi bila potpuno pogrešna politika koja bi nametala veće učešće nekog sektora, jer bi ona mogla biti opasna po uspješnost poslovanja bankarskog sistema, a u tržišnoj privredi takva politika nije moguća. S druge strane, trgovina je sastavni dio privrede i ona podjednako doprinosi stvaranju društvenog proizvoda, kao i drugi sektori. Mislim da je opasna, a i da nije dobra hipoteza izdvajati trgovinu kao neproizvodnu djelatnost, jer je loš odnos prema trgovini posljedica prevaziđene socijalističke koncepcije o forsiranju samo proizvodnih djelatnosti. To je i jedan od razloga što se trgovina u posljednjoj deceniji brže razvija, jer je ona bila u priličnoj mjeri zapostavljena u periodu socijalizma. Sa ubrzanjem procesa privatizacije i restrukturiranja velikih preduzeća realno je očekivati i porast udjela kredita u proizvodnji.

Banke najavljuju stambene kredite koji su ipak nepovoljni, jer je stanovništvo prezaduženo, a plate male.

Lj. Krgović: Bez ulaženja u razloge, propadanje naše privrede je trajalo gotovo čitavu jednu deceniju. Ono je nužno moralo da ostavi velike posljedice na opadanje nivoa životnog standarda. Stoga stanovništvo često u kreditima vidi mogućnost za nešto viši nivo životnog standarda. Ponekad se krediti uzimaju i bez analiziranja kakva će oni odricanja tražiti kada dođe vrijeme da se otplaćuju. To je dovelo i do prezaduženosti, ali na nivou pojedinaca. Ukoliko posmatrate cjelokupan sektor stanovništva, onda je stanovništvo neto štediša. To znači da je stanovništvo imalo više depozita u bankama nego što su iznosili krediti koje su banke odobrile stanovništvu. Na dan 30. septembra stanovništvo je u vidu depozita imalo kod banaka položeno 141,4 miliona eura, a ukupni krediti odobreni stanovništvu su iznosili 92,3 miliona eura. Stoga se ne može tvrditi da je stanovništvo prezaduženo. Inače, plate jesu male i niže su nego što su bile krajem osamdesetih godina. U tome i jeste glavni problem, jer u većini ostalih privreda u tranziciji one su porasle u odnosu na to razdoblje. Ipak, ukoliko pogledate kretanja plata u poslednjih nekoliko godina - one rastu brže od stope inflacije. To znači da se nivo životnog standarda ipak popravlja, mada postepeno. Nije realno očekivati da možemo odjednom imati visok nivo životnog standarda, već će to biti proces koji će teći paralelno sa oporavkom privrede.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "VIJESTI"  07.01.2006.

PREDSJEDNIK SAVJETA CBCG LJUBIŠA KRGOVIĆ TVRDI DA ĆE ULAZAK NOVIH BANAKA UNAPRIJEDITI TRŽIŠTE

Kamate će padati ali ne naglo

Podgorica - Predsjednik savjeta Centralne banke Ljubiša Krgović u intervjuu “Vijestima” kazao je kako očekuje postepeni pad kamata na crnogorskom tržištu, što će, između ostalog, biti posljedica dolaska novih stranih banaka.

U 2006. godini očekujem još značajniju ponudu kredita i drugih bankarskih usluga, dodatna pregrupisavanja unutar bankarskog sektora, kao i donošenje novog zakona o bankama. Taj zakon bi između ostalog, trebalo da dodatno otvori prostor za jačanje finansijskog posredovanja. Očekujem dodatno poboljšanje upravljanja svim rizicima u bankarskom poslovanju i nastavak trenda opadanja kamatnih stopa. Kada govorimo o veličini, trendovima i obračunu kamatnih stopa čini mi se da u javnosti postoji pogrešno viđenje ove problematike. Niko ne spori da je prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa ispod 11 odsto još visoka u odnosu na razvijeno okruženje ili platežnu sposobnost većine zajmoprimaca. Pritom, pogrešno je o nivou kamatnih stopa zaključivati na bazi pojedinih kreditnih proizvoda, linija ili banaka uzimajući u obzir ekstremno loše primjere ili raspone date kamatnim politikama banaka. Sličan je slučaj kada se zaključuje da nema promjena njihovog niova.

U crnogorskom bankarskom sistemu, prema našim proračunima za raniji period i ovu godinu, prosječna ponderisana kamatna stopa je sa preko 25 odsto u 2002. godinu opala na 11 odsto za 2005. godinu. Veoma je mali broj primjera iz zemalja u tranziciji gdje je nominalna kamatna stopa za četiri godine toliko opala. U 2005. godini prosječna ponderisana kamatna stopa u odnosu na proračun koji smo pravili za 2004. opala je za više od dva odsto. To je trend koji očekujemo da će se nastaviti i u 2006. godini. Stoga je evidentan pozitivan trend kretanja prosječne ponderisane aktivne stope banaka. U Crnoj Gori možemo računati na postepeni, nikako nagli pad kamatnih stopa. To je naša realnost. Banke koje kasne sa uklapanjem u takvu realnost već plaćaju ili će naknadno platiti cijenu kroz gubitak tržišnog učešća.

Šta će donijeti dolazak novih banka, Sosisjete ženeral i Hipo alpe adria, na crnogorsko tržište?
Očekujem da će kroz ulazak renomiranih stranih banaka u crnogorski bankarski sistem jačati ponuda novca. Kroz jačanje konkuretnosti banke smanjiti razlika između kamate na depozite i plasmane. Veća profitabilnost tražiće se u boljem upravljanju rizicima i troškovima.

Ključne barijere bržem padu kamatnih stopa u narednoj godini ostaće:
- pitanja finansijske discipline i efikasne zaštite povjerilaca
- nedovoljan kvalitet upravljanja likvidnošću zajmoprimalaca koji dolaze iz sektora privrede i nerazumijevanje značaja blogovremenog i tačnog dostavljanja podataka bankama za izgradnju kreditne istorije - nedovoljna analitičnost banaka prilikom strukturiranja cijene plasmana na bazi ocjene njihovog rizika kod planiranja povraćaja na ulaganja kao instrumenta trži-šnog pozicioniranja
- plitkost tržišta nekretnina i nedostatak mogućnosti sikjuritizacije.

Postoji li opasnost da sniženje kamatnih stopa dovede do povećanja inflacije, što je bio slučaj u Srbiji?
Posljednjih par godina prisutna je visoka kreditna ekspanzija što se može ocijeniti pozitivnim, jer nijedna tržišna privreda ne može funkcionisati bez značajne kreditne ponude. Ipak, ukoliko pogledamo učešće kredita u društvenom prizvodu koje iznosi oko 29 odsto BDP-a, što još nije kritično da bi kreditna ekspanzija mogla predstavljati generator rasta inflacije. U prethodnim godinama, kreditna ekspanzija nije imala gotovo nikakav uticaj na porast inflacije već je ona u najvećoj mjeri uticala na porast deficita tekućeg računa s obzirom na to da su se krediti u najvećoj mjeri koristili za kupovinu uvoznih proizvoda poput automobila, bijele tehnike itd.
U svakom slučaju CBCG ima instrumente da kontroliše eventualnu pregrijanu ponudu novca, odnosno kreditnu aktivnost banaka, a to je prije svega politika rezervisanja kod ocjene kredita.

Ą Šta predviđate kada su u pitanju depoziti u bankama? Da li su svi depoziti države povučeni iz banaka?
Depoziti su najjeftiniji izvor plasmana i očekujem nastavak trenda njihovog rasta. Prema podacima iz septembra ove godine, ukupni depoziti su povećani za 150,6 miliona eura, što znači da je u periodu od godinu dana ostvaren rast po stopi od 58,95 odsto. Pri tom su depoziti stanovništva, koji čine 34,82 odsto ukupnih, ostvarili značajan porast u jednogodišnjem periodu za 78 miliona eura, odnosno za 122,50 odsto. Minula 2005. godina je bila rekordna u pogledu rasta depozita koji je značajno nadmašio rast ukupnih kredita. Sjetićete se da je to sasvim suprotno pesimističkim prognozama koje su se iz različitih izvora mogle čuti tokom 2003. i na početku 2004. godine. Te prognoze govorile su da će bankarski sektor uskoro propasti, da nema ni govora o vraćanju povjerenja u banke i da će bankarski sektor postati nelikvidan zbog opšte nelikvidnosti u privredi i sl. Mi smo tada imali potpuno drugačija očekivanja i vrijeme ih je potvrdilo. Znate, najlakše se baviti lošim predviđanjima, jer ukoliko se loša stvar ne ostvari, pesimizma se niko i ne sjeća, ali ako se pak ostvari, prognozer vrlo lako dobija atribut proroka.
Mi u Centralnoj banci Crne Gore svoja pozitivna očekivanja u pogledu daljeg rasta depozita ne temeljimo samo na dosadašnjim trendovima. Mi ih baziramo na evidentnom rastu konkurentnosti bankarskog sektora, planovima za ulazak filijala stranih banaka na tržište i daljem unapređivanju šeme zaštite depozita. Svakako da uspješnost pojedinačnih banaka u prikupljanju depozita zavisi od njihove sposobnosti da pruže kreditnu podršku i da razvijaju odnos sa klijentima. Ali, ne manje, ovaj uspjeh zavisi od njihovog upravljanja rizicima i trenutnog tržišnog učešća, njihovog strateškog planiranja i ukupne sposobnosti da izgrađuju povjerenje i šire depozitnu osnovu. Tu se, ustalom, mogu očekivati značajne razlike i diferencijacije među bankama.
S tim u vezi je i pitanje koncentracije depozitno-kreditnog odnosa banaka sa državom. Pod pojmom “država” ovdje mislim na Budžet RCG, državne fondove, javna preduzeća i organe lokalne samouprave i njihove fondove. Značajan iznos (89,85%) depozita državnog sektora koncentrisan je kod tri banke, gdje je posebno izražena neto pozicija državnog sektora kao davaoca sredstava. Prema preporukama CBCG, u odnos državnog sektora i banaka treba unijeti više transparetnosti i kao ocjene rizičnosti banaka od strane državnog sektora. To samo može doprinijeti konkurentnosti, a time i padu kamatnih stopa. U svakom slučaju i u tom segmentu je situacija sve bolja.

Ą Šta predviđate kada je riječ o štednji? Očekujete li još veće povjerenje građana u banke?
Sektor stanovništva u 2005. godini ostvaruje pozitivan i značajan kreditno-depozitni odnos u iznosu većem od 20 miliona eura. To znači da stanovništvo sada drži više novca kod banaka nego što im je izdato kredita. Moja su očekivanja u pogledu daljeg rasta depozita stanovništva u 2006. godini veoma pozitivna. Depoziti možda neće imati dinamiku rasta iz 2005. godine, ali će svakako imati dvocifrenu stopu. Na rast depozita pozitivno će uticati dodatna kreditna ekspanzija u narednoj godini. Sve to nesumnjivo svjedoči o kontinuitetu povratka povjerenja u bankarski sektor.
 

NIJE REGISTROVAN SAV PRILIV NOVCA

Ą Crna Gora ima problem deficita razmjene sa inostranstvom. Prema statistici, sva novčana masa u eurima trebalo je da je izašla iz Crne Gore, a to se nije desilo.
U eurizovanim zemljama, poput Crne Gore, platno bilansna kretanja su jedini izvor kreiranja i povlačenja nacionalne valute. U slučaju Crne Gore, na prvi pogled postoji paradoksalna situacija da i pored deficita platnog bilansa postoji porast novčane mase. To se može objasniti preko tri argumenta.
Suficit u sektoru usluga, priliv stranih investicija i prihodi od privatizacije uticali su na povećanje količine novca. Međutim, i prethodnih godina kada nije postojao ovako veliki priliv SDI dolazilo je do rasta novčane mase. To se objašnjava prije svega činjenicom da je stvarna situacija u platnom bilansu znatno bolja nego što je statistički registrovana. Značajni prilivi prije svega po osnovu turizma, transakcije sa Srbijom i Kosovom koje se u skladu sa propisima mogu obavljati u gotovini, su potcijenjene u platnom bilansu. Takođe je potcijenjena i pozicija transfera iz inostranstva jer novac koji naši ljudi zaposleni u inostranstvu unose u gotovini, što uglavnom nije registrovano u platnom bilansu.
 

U SRPSKIM BANKAMA NALAZI SE 50 MILIONA CRNOGORSKE ŠTEDNJE

Ą Štediše srpskih banaka iz Crne Gore i dalje se ne isplaćuju. Kako naći rješenje za ove ljude koji su realno diskriminisani?
Ovo je vrlo složeno pitanje u odnosima sa Srbijom, a zbog koga, nažalost, trpe naši građani. U skladu sa Ustavnom poveljom i Zakonom o njenom sprovođenju, u nadležnim tijelima predstavnici CBCG i Vlade konstantno su se zalagali za rješavanje ovog pitanja. Ministar finansija i ja smo tražili da se obustavi prodaja imovine filijala srpskih banaka u Crnoj Gori, i da se na taj način obezbijedi dio izvora za otplatu štednje ovim građanima. Podsjećam da je dio ove štednje bio deponovan kod bivše NBJ, a da Crna Gora od zajedničkih deviznih rezervi nije dobila još ni centa, iako je prihvatila sve obaveze po međunarodnim kreditima. Prema odgovoru srpske strane, eventualno bi se iz sredstava iz stečaja ovih banaka moglo nadomjestiti 15 odsto štednje. U skladu sa stečajnim prioritetima, ako bi srpski pravosudni organi i sud državne zajednice poštovali postojeći pravni sistem, ukinuli bi propise koji u ovom dijelu u Srbiji diskriminišu građane Crne Gore u odnosu na građane Srbije. U međuvremenu su za rješavanje ovog problema, pokrenuti postupci pred međunarodnim sudovima pošto Bazelska arbitraža nije dala rezultat. Od srpske strane, do sada nijesmo uspjeli da dobijemo čak ni podatke o kolikom se iznosu štednje naših građana u Srbiji radi (mimo filijala njihovih banaka, jer sa tim podacima raspolažemo). Prema slobodnim procjenama, taj iznos nije manji od 50 miliona eura.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE LJUBIŠE KRGOVIĆA AGENCIJI "MINA-BUSINESS", 05.01.2006. GODINE

CBCG – DUG - POKAZATELJI
Otpis vodi u nisku zaduženost

Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Crna Gora će, ukoliko joj ove godine bude otpisano 26 miliona EUR duga Pariskom klubu povjerilaca, biti svrstana u zemlje sa niskom zaduženošću prema inostranstvu, saopštio je predsjednik Savjeta crnogorske Centralne banke (CBCG) Ljubiša Krgović.

Spoljni dug sad iznosi 31 odsto ukupne crnogorske godišnje vrijednosti proizvedene robe i usluga, a Crna Gora se prema metodologiji Svjetske banke, nalazi na granici između nisko i umjereno zaduženih zemalja.

»Granica je 30 odsto, a ako dođe do očekivanog otpisa spoljnog duga prema Pariskom klubu, on će pasti ispod tog procenta i Crna Gora će se naći u grupi nisko zaduženih zemalja«, rekao je Krgović u intervjuu agenciji Mina-business. »Da li će ili ne doći do otpisa ovog dijela spoljnjeg duga, nažalost, ne zavisi od Crne Gore, jer smo mi ispunili sve što je bilo dogovoreno«.

Uslov za otpis duga Pariskom klubu je završetak aranžmana koji je Međunarodni monetarni fond prije tri i po godine odobrio Državnoj zajednici, što bi trebalo da se dogodi krajem januara. Pariski klub povjerilaca je 2002. godine otpisao crnoj Gori 51 odsto duga, a sada se očekuje otpis još 15 odsto.

»Ukoliko ne dođe do otpisa spoljnog duga, onda je realno očekivati da će i u narednoj godini on zadržati nepromijenjeno ušešće od oko 31 odsto«, dodao je Krgović.

Crnogorski javni dug, prema Vladinoj Strategiji upravljanja njim, iznosi oko 43 odsto bruto domaćeg proizvoda i značajno je niži od preporuke Evropske unije, odnosno Mastrihtskog kriterijuma, kojom je gornja granica postavljena na 60 odsto.

I prema ovom kriterijumu, dodao je Krgović, situacija u Crnoj Gori je povoljnija nego u velikom broju zemalja EU.

On je kazao da su crnogorski pokazatelji u monetarnoj sferi prošle godine bili iznad svih očekivanja.

»Stopa inflacije za prvih 11 mjeseci iznosila je svega 1,7 odsto i ukoliko ne bude nekih neočekivanih cjenovnih skokova do kraja godine trebalo bi da iznosi oko dva odsto. To je znatno ispod Mastrihtskog kriterijuma i biće niža nego u velikom broju zemalja EU«, rekao je Krgović.

Iznosi štednje, depozita i odobrenih kredita su najviši od uvođenja eura, odnosno njemačke marke, ali su i ostvarene stope rasta izuzetno visoke. U prethodnoj godini je štednja stanovništva povećana za 116,5 odsto, depoziti za 54,6 odsto, a ukupni krediti za 38,5 odsto.

»Kamatne stope su i dalje više nego što bismo željeli, ali je prisutna tendencija njihovog opadanja. U ovoj godini prosječna ponderisana kamatna stopa je opala za dva procentna poena na ispod 11 odsto«, rekao je Krgović.

On očekuje da će se stopa inflacije ove godine održati na nivou sličnom prošlogodišnjem, koji treba održavati i dalje. Ta procjena ne podrazumijeva značajnije poskupljenje struje, a u CBCG smatraju da neće doći do povećanja cijena osnovnih životnih namirnica, koje će od januara umjesto oslobađanja poreza na dodatu vrijednost biti oporezovane manjom stopom od sedam odsto.

Analize CBCG ukazuju da je realno očekivati nastavak tendencije rasta štednje i kamata, ali po nešto umjerenijim stopama. Od devet banaka koje su odgovorile na pitanja u vezi sa inflatornim očekivanjima u narednoj godini, postavljena u anketi CBCG, samo jedna je najavila zadržavanje ovogodišnjih, dok ostale očekuju pad.

»Realno je da se i ove godine nastavi blago opadanje prosječnih ponderisanih kamatnih stopa, za jedan do dva procentna poena«, očekuje Krgović uz ocjenu da bi to bilo značajno za životni standard građana i finansiranje privrede.

On smatra da je u monetarno-finansijskoj sferi ove godine potrebno održati postignutu stopu inflacije i visoke stope rasta štednje, depozita i odobrenih kredita i nada se da će biti završena privatizacija u bankarskom sektoru.

U oblasti fiskalne politike, kako je dodao, neophodno je dalje postepeno snižavanje budžetskog deficita, kao i ulaganje dodatnih napora na smanjenju javne potrošnje i broja regulatornih tijela.

»Izuzetno je važno da ostvarimo visok priliv stranih investicija, iako je možda nerealno da ponovimo prošlogodišnji zbog nekoliko velikih privatizacija, Telekoma, Kombinata aluminijuma i Podgoričke banke«, kazao je Krgović. »Da bi se oporavila industrijska proizvodnja i da bi se podigao stepen konkurentnosti domaće privrede, neophodno je ubrzati privatizaciju i restrukturiranje velikih preduzeća«.

Prema njegovim riječima, nakon tri izuzetno uspješne godine, prošlogodišnji rezultati u bankarskom sektoru su bili još bolji, između ostalog, i zbog rekordnog rasta depozita i bilansne sume, većeg interesovanja za privatizaciju, dokapitalizaciju i promjene vlasničke strukture, popravljanja ročne i sektorske strukture izvora i plasmana, jačanje sigurnosti boljim i obuhvatnijim upravljanjem rizicima, ali i širenja finansijskog posredovanja preko ulaska novih banaka i institucija.

»Ekos i Jugobanka Podgorica su i dalje u postupku likvidacije, odnosno stečaja, koji neprimjereno dugo traju usljed neefikasnosti sudskog sistema. Pljevaljska banka je u postupku privatizacije, što se uskoro očekuje i za Nikšićku, a Hipotekarna, nažalost, još pod širokim spektrom mjera CBCG izrečenih zbog popravljanja njenog stanja«, podsjetio je Krgović.

On je kazao da Hipotekarna banka mora da ispuni te mjere, jer je u poslovanju kršila zakonske odredbe i bila u teškoj finansijskoj situaciji i za vrijeme nove uprave, odnosno u posljednjih sedam mjeseci prošle godine.