Govori - 2010. godina

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na Samitu u Bečićima, 07.06.2010. godine.
Link

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića, povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine.
Link

Prezentacija glavnog ekonomiste CBCG, dr Nikole Fabrisa povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine.
Link

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na Samitu u Bečićima, 07.06.2010. godine

Panel 2: Upravljanje valutom – usponi i padovi

Uvodno obraćanje

Poštovane dame i gospodo,

Želim da Vas pozdravim i da vam poželim dobrodošlicu u Crnu Goru, kao i da se zahvalim organizatoru ovog skupa Ekonomist media grupi na upornosti i istrajnosti da se realizuje drugi ovakav kup na vrlo visokom nivou.

Ovaj skup se organizuje u jednom vrlo izazovnom trenutku, kada Globalna finansijska kriza pokazuje prve znake slabljenja ali je još rano zaključivati o njenom prestanku. Prognoze svih međunarodnih finansijskih institucija ukazuju da će ove godine biti ostvaren globalni rast. Ipak, prognoze ukazuju da će oporavak biti neravnomjeran i da će na žalost biti sporiji u EU, Japanu i privredama u tranziciji.

Prenapregnute javne finansije većine zemalja će zahtijevati smanjivanje fiskalnih stimulansa, a vjerovatno da će i monetarne politike najznačajnijih centralnih banaka morati da idu postepeno ka “izlaznoj strategiji” iz ekspanzivne politike, da bi se izbjegli rizici od eventualne pojave inflacije.

Smanjivanje ili ukidanje monetarnih i fiskalnih stimulansa u uslovima i dalje ranjivih privreda može biti veliki izazov ekonomskom rastu, a naročito za regione kod kojih će ekonomski oporavak biti sporiji, kao što je jugoistočna Evropa.

Ovome treba dodati i rizike koje nosi “Grčka kriza”, kao i opasnost od pojave krize u još nekim razvijenim zemljama EU.

Iako zemlje regiona prisutne na ovom skupu imaju različite strukture privrede, imaju različite razvojne prioritete, različite režime monetarne politike i deviznog kursa, sve one imaju dosta toga zajedničkog.

U pitanju su male zemlje, visoko otvorene, koje su u velikoj mjeri zavisne od kretanja na globalnim tržištima, a prije svega od kretanja na tržištu EU. Sve zemlje imaju zajedničku težnju da što prije postanu članice EU, u njihovim bankarskim sistemima dominiraju banke iz EU, sve su bile teško pogođene posljedicama Globalne finansijske krize. Sve zemlje su i članice regionalne grupacije CEFTA.

Međutim, ono što je najvažnije to je da između zemalja regiona postoji visok stepen međusobne povezanosti i da se ekonomski problemi u jednoj zemlji reflektuju na ekonomsku situaciju u drugim zemljama.

Pored toga, ključna sličnost ovih ekonomija je zavisnost od ino štednje koja se kanališe kroz bankarski sektor i vodi postojanju visoke bankocentričnosti njihovih sistema.

Kriza je bilo u prošlosti i biće ih u budućnosti, a zajednička im je karakteristika kada se pojave da nose izuzetno visoke troškove. I ova kriza će proći, ali ono što je najvažnije to je da izvučemo neke pouke iz ove krize kako bismo buduće krize dočekali spremniji.

Svakako je neophodno značajno unaprijediti sisteme ranog upozorenja koji bi pouzdanije signalizirali na moguću pojavu budućih kriza. Zatim izuzetno je važno da se ojača okvir za očuvanje finansijske stabilnosti.

Važno je da imamo i spremljene nacionalne planove za reagovanje u vanrednim situacijama, a ne da čekamo da se pojavi kriza pa da onda reagujemo. Isto tako važna je i brza akcija, na samom početku krize, jer svako kašnjenje će značiti veće troškove.

Sa aspekta bankarskog sistema od izuzetnog značaja je dobra kapitalizovanost banaka, adekvatne politike upravljanja rizikom od strane finansijskih institucija, kao i kvalitetna supervizija. Važna je preventivna akcija svih regulatora u slučaju pojave cjenovnih mjehurića na bilo kom segmentu tržišta.

U domenu fiskalne politike važno je kreirati rezerve “u dobrim vemenima”, da bi se one mogle upotrijebiti u kriznim uslovima. Kriza je i pokazala da će većina zemalja morati da traži novi model ekonomskog rasta, jer rast koji se zasnivao na visokoj domaćoj tražnji, u malim zemljama, može biti samo ograničenog daha. Stoga se novi model razvoja mora bazirati na izvoznoj ekspanziji i evenutalno uvoznoj supstituciji.

Ključne poruke su da je disciplina na finansijskom tržištu još uvijek slaba (posljedice su brojne, od prekomjernog leveridža do neumjerenog finansijskog inženjeringa I onda finansijskog balona), da je korporativno upravljanje finansijskim institucijama slabije od potrebnog, da je rastuća koncentracija na tržištima sve veći preblem, te da smo skloni da vjerujemo da je stanje bolje nego što jeste jer nedostaje pogleda u budućnost. Ja moram da se složim sa Joseph E. Stiglitz (China Daily), Decembar 2009.g. kada trvdi da su ključne lekcije koje nam nude krize sljedeće:

1. Prva lekcija je da tržište nije samokorektivno pa regulacija mora dodatno da dobije na značaju;
2. Druga lekcija je da moramo više da razumijemo razloge sve češće tržišne imperfektnosti jer troškovi finansijskih kriza nesagledivo pogađaju cijeli svijet;
3. Treća lekcija je da Kensijanska politika funkcioniše I sve se više potvrđuje;
4. Četrvta lekcija je da je monetarna politika mnogo više od stabilnosti cijena;
5. peta lekcija je da sve inovacije ne doprinose efikasnosti i produktivnosti ekonomije.

Ja bih ovome dodao da je jedna od najvažnijih poruka krize da ona nije donijela sve probleme ali je skoro sve otvorila i potencirala.

Uspješna ekonomska politika treba da pred sebe postavi dva pitanja. Prvo, šta bi u ekonomskom sistemu moglo uzrokovati novu krizu ili smanjiti otpornost na krize I drugo, što se može uraditi da se osiguramo od ovakvih rizika. Dio odgovora je svakako u nivou, strukturi i disciplinovanosti javnih finansija dio u jačoj superviziji na bazi rizika, dio u privrednom strukturiranju itd.  Ovakvi skupovi su takođe prilika da čujemo nova razmišljanja ili nove aspekte na postojeća aktuelna pitanja.

Na kraju da zaključim da iako svako od nas ima odgovornost za svoju nacionalnu ekonomsku politiku, najbrži napredak možemo ostvariti kao region, kroz zajedničku saradnju i koordinaciju, i zajednički nastup prema međunarodnim organzacijama.

Hvala

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića, povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine

Devet godina rada, stabilnosti sigurnosti i povjerenja

- Najprije bih želio da vas sve pozdravim i da vam se zahvalim što ste se odazvali našem pozivu da zajednički obilježimo 9 godina našeg rada.

- Ja ne bih mnogo zadržavao vašu pažnju sa onim što smo uradili u proteklom periodu već ćemo i ja i Nikola pokušati da predstavimo ono što je naš ključni izazov u tekućoj godini – očuvanje finansijske stabilnosti.

- Ako naš rad posmatramo u kontinuitetu sa funkcionisanjem Monetarnog savjeta čije smo početke uspostavljanja monetarne vlasti nastavili, onda se ključna naša dostignuća ogledaju u sljedećem:

1. Nakon dalekosežne odluke o uvođenju DEM od strane tadašnjeg državnog vrha Crne Gore stvorili smo uslove da DEM postane jedino opšte prihvaćeno sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.
   
2. Bez ikakvih problema i troškova za građane i privredu sproveli smo prelazak sa DEM na Euro, uprkos pritiscima i skepsi oko tog procesa.
   
3. Zajedno sa Vladom i Parlamentom stvorili smo regulatorni ambijent koji je bio u jednom momentu najnapredniji u regionu i bio na nivou nekih novoprimljenih članica EU.
   
4. Očistili smo bankarski sistem od nezdravih i nesolidnih banaka i investitora i transformisali platni sistem u moderan, siguran i efikasan.
   
5. U takav ambijent privukli smo strane investitore visoke reputacije.
   
6. Transferisali smo naslijeđenu strukturu Narodne banke CG i ZOP- a u modernu instituciju spremnu da odgovori zahtjevima u našoj integraciji u evropske strukture.
   
7. Uspješno smo odgovorili dosadašnjim izazovima kao posljedici finansijske krize.

Toliko o onome što je urađeno u proteklih 9 godina, a sada nekoliko rečenica o našem ključnom izazovu u ovoj godini – očuvanju finansijske stabilnosti.

Očuvanje finansijske stabilnosti je veliki izazov za nas iz dva razloga.

Prvo, postavlja se pitanje kako očuvati finansijsku stabilnost odnosno stabilnost bankarskog sistema u situaciji kada imamo rast nekvalitetne aktive, kredita koji kasne zbog situacije u realnom sektoru uz smanjeno finansiranje iz inostranstva.

Drugo, kako sa dosadašnjih zakonskih ciljeva ostvariti prelaz na nešto što je sada Ustavni cilj – finansijska stabilnost.

Mislim da je pitanje finansijske stabilnosti prilično zanemareno i nedovoljno rasvijetljeno u našoj javnosti.

Nadam se da nećete zamjeriti da zbog toga posvetim malo više pažnje ovome.

- Možda najbolje značaj ove kategorije oslikavaju riječi Karla Šilera, bivšeg njemačkog ministra finansija i ekonomije – Stabilnost nije sve, a bez stabilnosti sve je ništa.

- Globalna finansijska kriza je pokazala da je inflacija mnogo manji problem od finansijske nestabilnosti.

1. Inflacija je slična situaciji kada je motor automobila raštelovan i troši veću količinu benzina. On ide, ali njegovi troškovi funkcionisanja rastu.
   
2. Sa druge strane finansijska nestabilnost je slična situaciji kada vam otkaže motor u automobilu. Vi možete sjedjeti u automobilu, ali bez značajnog ulaganja i servisa on se neće pokrenuti.
   
3. Stoga je jasno da očuvanje finansijske stabilnosti postaje najvažniji cilj monetarne politike i u narednim godinama se može očekivati zaokret u pravcu usvajanja ovog cilja kod velikog broja zemalja. Razlog za to je činjenica da saniranje finansijske nestabilnosti traži mnogo novca i vremena da bi se ponovo uspostavila stabilnost, mnogo više nego da bi se oborila inflacija.
   
4. Stoga nije iznenađujuće da se danas razorne posljedice finansijske nestabilnosti, na ekonomiju, upoređuju sa ratnim razaranjem.
   
5. Finansijska nestabilnost je mnogo opasnija za zemlje koje nemaju svoju valutu, jer onda centralne banke imaju ograničene mogućnosti za obavljanje funkcije zajmodavca u krajnjoj instanci, to jest ograničene su mogućnosti za sprječavanje širenja krize u finansijskom sistemu i njenog prenošenja na realni sektor.

Crna Gora je među prvima postavila za cilj odnosno mandat svoje Centralne banke – očuvanje finansijske stabilnosti.

Zato je jako važno da set zakona koje pripremamo sa Ministarstvom finansija u saradnji sa ekspertima MFI omogući postizanje ovog cilja.

- Nadam se da ćemo izvući pouku iz nekih loših poteza u prošlosti.

Iako je crnogorski bankarski sistem uspio da se odupre udaru Globalne finansijske krize i očuva stabilnost, on će ipak u narednom periodu biti suočen sa brojnim rizicima koji se ovog puta javljaju kao problemi u funkcionisanju realnog sektora.

Rast kredita koji kasne sa otplatom, rast broja nelikvidnih preduzeća, opadanje nivoa ekonomske aktivnosti, prezaduženost privrede i dr., su sve faktori koji vrše pritisak na stabilnost bankarskog sistema. Stoga je donošenje ove regulative od velikog značaja.

Nakon donošenja nove regulative prioritet u našim aktivnostima će biti prilagoavanje našeg rada novom mandatu, izmjena organizacione strukture, kao i rad na planu CBCG i nacionalnom planu za vanredne situacije, to jest za opasnost pojave finansijske nestabilnosti.

Nadam se da ćemo se na našoj sljedećoj, jubilarnoj, desetogodišnjici ponovo sresti i konstatovati da smo uspjeli da savladamo iskušenja o kojima smo danas govorili.

Prezentacija glavnog ekonomiste CBCG, dr Nikole Fabrisa povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine

Devet godina rada, stabilnosti sigurnosti i povjerenja

Ekonomske krize su sastavni deo funkcionisanja tržišnih privreda. One se povremeno javljaju, ali kada će se one pojaviti i njihov intenzitet nije moguće pouzdano prognozirati. Jedino što je izvjesno to je, da kao što ih je bilo u prošlosti, da će ih tako biti i u budućnosti. Troškovi kriza i njihovog saniranja su visoki, ali ukoliko se preventivno djeluje ili ukoliko se djeluje na početku krize troškovi saniranja mogu biti niži.

Jedno reprezentativno istraživanje je pokazalo da su prosječni troškovi saniranja bankarskih kriza u prošlosti iznosili oko 19% BDP-a. Koliko će iznositi troškovi tekuće Globalne finansijske krize teško je prognozirati, ali je izvjesno da je u pitanju jedna od najskupljih kriza u ekonomskoj istoriji.

Ipak, kada je u pitanju Crna Gora možemo napraviti neke grube procjene. Polazna pretpostavka je da je naša dugoročna ravnotežna stopa ekonomskog rasta 5%. Napominjem da je to značajno niža stopa od one koja je ostvarena u trogodišnjem periodu prije krize, ali ukoliko podjemo od više stope, onda će i troškovi krize biti viši. Poći ćemo i od projekcija MMF-a o stopi rasta BDP-a u 2009. godini, kao i projekcijama za 2010. i 2011. godinu. Kao što se može vidjeti sa grafika samo u ove tri godine zbog krize smo izgubili 20% BDP-a, pod ovim pretpostavkama.

Ukoliko dodamo još usporavanje BDP-a u četvrtom kvartalu 2008. godine pod uticajem krize, koje je iznosilo oko 2% BDP-a jasno je da je gubitak bio veći i od 20% BDP-a. Ovo naravno nije konačni račun, jer u ovu kalkulaciju nijesu uključeni gubici preduzeća, kao i gubici zbog smanjenje vrijednosti preduzeća i gubici individualnog blagostanja, kao rezultat značajnog pada cijena nekretnina i akcija na berzama.

Zbog toga je jasno koliko je značajna finansijska stabilnost i njeno očuvanje. Finansijska stabilnost se stoga sve više posmatra kao javno dobro i EU je razvila čitav mehanizam za praćenje i njeno očuvanje. Medjutim, ostvarenje ovog mehanizma u EU, još uvijek nije bazirano na obavezujućim direktivama i u velikoj mjeri se bazira na dobrovoljnosti i zajedničko postignutom shatanju o značaju očuvanja finansijske stabilnosti. Naša velika prednost je što je Ustavom jasno definisan mandat za očuvanje finansijske stabilnosti, ali slabost što još uvijek nemamo regulativu koja bi regulisala ovo pitanje, kao i ograničene mogućnosti CBCG za ostvarenje ovog cilja, jer su drugim zakonima nadležnosti za pojedine segmente finansijskog sistema prenijeti na druge insitucije.

Naravo ne treba imati iluziju, da ćemo bez obzira na pravne okvire i instrumente, moći da spriječimo pojavu kriza koje će nastajati na globalnom nivou. Crna Gora je mala i visoko otvorena ekonomija, sa ograničenim instrumentima usled eurizacije, i samim tim podložna prenošenju negativnih šokova iz inostranstva. Ali upavo zbog toga moramo biti spremni da reagujemo proaktivno.

Stoga, ono što možemo i moramo da uradimo je da spriječimo pojavu nestabilnosti i kriza koje bi se mogle pojaviti kao rezultat domaćih neravnoteža. Takodje, moramo biti spemni i da u slučaju pojava budućih svjetskih kriza budemo spremni, da reagujemo na samom početku krize i da imamo spremljene planove i mehanizme za djelovanje u takvim vanrednim sistuacijama.

To znači da pored adekvatne regulative, moramo imati jake institucije, mehanizam zajedničkog djelovanja CBCG, Minstarstva finansija i svih regulatora finansijskog tržišta, mehanizam za praćenje stanja u svim segmentima finansijskog tržišta, odnosno identifikovanje potencijalnih opasnosti, kao i unapred spremljene planove za djelovanje u kriznim uslovima. Ovaj sistem se mora bazirati na najboljoj medjunarodnoj praksi.

Prvi udar krize smo uspjeli da apsorbujemo, ali ne teba se zavaravati da je kriza gotova, jer su problemi u realnom sektoru i dalje vidiljivi, koji se manifestuju kroz pojavu gubitaka, izrazit problem nelikvidnost privrede, prezaduženost privrede, kao i smanjenju kreditnu podršku bankarskog sistema. Stoga je neophodno da novu regulativu u skaldu sa medjunarodnim standardima dobijemo što prije, da bismo mogli da razvijemo ove pomenute mehanizme.

Na kraju, iskoristiću ovu priliku da najavim da ćemo od ove godine započeti sa objavljivanjem jedne nove publikacije – Izvještaja o finansijskoj stabilnosti. Cilj ove publikacije će biti identifikovanje potencijalnih rizika finansijskoj stabilnosti i mehanizama za njihovo potencijalno prevazilaženje. Pilot izdanje, ove publikacije koje je bilo interne prirode smo uradili prošle godine, a prvi broj ćemo objaviti u drugoj polovini ove godine.