Govori - 2009. godina

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na otvaranju Tvining projekta ‘Jacanje regulatornih i supervizorskih kapaciteta finansijskih regulatora’, 15. decembra 2009. godine
Link

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na promociji knjige dr Franja Stiblara, ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine
Link

Govor glavnog ekonomiste dr Nikole Fabrisa, na promociji knjige dr Franja Stiblara ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine
Link

Prezentacija predsjednika Savjeta CBCG, Ljubiše Krgovića na Samitu guvernera u Bečićima, 20. juna 2009. godine
Link

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na Euromoney konferenciji u Beču, 21.01.2009. godine
Link

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na otvaranju Tvining projekta ‘Jacanje regulatornih i supervizorskih kapaciteta finansijskih regulatora’, 15. decembra 2009. godine

Dame i gospodo, poštovani gosti

Najprije želim da vas sve pozdravim, a posebno naše goste iz Bugarske i Holandije sa kojima ćemo u narednom periodu realizovati ovaj za nas važan projekat.

Projekat ćemo realizovati sa institucijama dviju država, posebno njihovih centralnih banaka sa kojima imamo plodotvornu saradnju.

Za nas u Centralnoj banci Crne Gore je ostvarivanje ovog projekta posebno značajno jer su se pokakazali opravdanim napori da se ostvari ovakav projekat još prije tri godine (u onom dijelu u kome se sada odnosi na nas).

U projektu smo dobili partnere Nacionalne banke Holandije i Bugarske čija su iskustva vrlo primjenljiva kod nas.

Na jednoj strani imamo Narodnu banku Bugarske, sa nama najbližim monetarnim aranžmanom i odgovornostima sličnim našima koja je skorije prošla u procesu integracija ono što nas čeka.

Na drugoj strani imamo Nacionalnu banku Holandije, članicu Evropske centralne banke koja reguliše jedan od najstarijih i najrazvijenijih fiinansijskih sistema.

Mislim da je to garancija da će projekat biti uspješno realizovan, naravno uz posvećenost i napore sa naše strane koji, ubijeđen sam, neće izostati.

Naravno i sve ono što smo uradili u proteklih osam godina u uspostavljanju i jačanju naših supervizorskih i regulatornih kapaciteta može sa svoje strane bitno doprinijeti da se ostvari projekat.

Projekat dolazi u pravom momentu za nas kada treba da pristupimo ostvarivanju naših, Ustavnom redefenisanih nadležnosti i posebno finansijske stabilnosti.

Zbog toga je značajno što su pored Centralne banke Crne Gore uključeni supervizori ostalih djelova finansijskog sistema Komisija a hartije od vrijednosti i Agencija za nadzor osiguranje.

Crna Gora ako želi da bude punopravni član Evropske unije i dio Evropskog monetarnog sistema, odnosno Evropske cetralne banke mora graditi održiv ekonomski, odnosno, siguran i stabilan finansijski sistem na duži rok.

U tom procesu je jako važno jačanje kapaciteta Centralne banke Crne Gore u svim domenima njenih odgovornosti i nadležnosti, posebno supervizorskih i regulatornih nad najvažnijim dijelom finansijskog sistema – bankarskim sistemom.

Sa stanovišta razvoja regulatornog okvira i supervizorskih praksi koje se odnose na bankarske operacije, od ovog projekta očekujemo:

• Poboljšanje postojećeg regulatornog okvira, uključujući dalje usklađivanje propisa sa direktivama Evropske unije i ostalim međunarodno prihvaćenim standardima, naročito propisima vezanim za adekvatnost kapitala i superviziju na konsolidovanoj osnovi,
  
  
• Poboljšanje vještina i znanja zaposlenih u Sektoru za kontrolu koji su ditrektno uključeni u superviziju bankarskog sektora, do nivoa na kojem mogu odgovoriti izazovima koji će se pojaviti u procesu usvajanja supervizorskih praksi organa kontrole iz razvijenih zemalja.

Spremnost partnera u projektu za promjenu određenih elemenata ugovora koji se odnose na ugovorene usluge tokom trajanja priojekta značajno će doprinijeti ispunjenju kvalitativnih ciljeva ovog projekta.

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na promociji knjige dr Franja Stiblara, ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine

Dame i gospodo, poštovane kolege,

Danas smo ovdje povodom jednog značajnog trenutka. U izdanju CBCG izašla je knjiga Uticaj globalne krize na Crnu Goru i Balkan.

Centralna banka Crne Gore je i prije nego što se ova najteža kriza poslije Drugog svjetskog rata manifestovala u svom najtežem obliku, preduzela, a i sada preduzima mjere iz domena svoje nadležnosti i odgovornosti u cilju ublažavanja njenih efekata na crnogorsku ekonomiju i bankarski sistem.

Evo, juče smo usvojili paket mjera koje se tiču ublažavanja efekata krize u realnom sektoru na pad kvaliteta aktive banaka. Mjere koje bi trebale da doprinesu potspješivanju kreditne aktivnosti banka i povratku depozita. Mjere koje popravljaju likvidnost banaka i Budžeta.

I knjiga našeg člana savjeta, profesora Štiblara, je dio našeg odgovornog odnosa u upravljanju krizom. Smatram da će ona doprinijeti boljem razumijevanju onoga što se dešava u svijetu i kod nas u stručnoj i širokoj javnosti. Smatram da će svim donosiocima odluka pomoći u našem zajedničkom boljem upravljanju krizom.

Zahvaljujem se profesoru Štiblaru što je napravio napor da svom plodotvornom radu doda i jednu ovakvu knjigu koja je i rezultat njegovog učešća u radu Savjeta Centralne banke Crne Gore.
A sada će o knjizi nešto više reći Nikola Fabris, naš glavni ekonomista i recezent ove knjige.

Govor glavnog ekonomiste dr Nikole Fabrisa, na promociji knjige dr Franja Stiblara ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine

Poštovane dame i gospodo,

Danas je pred nama jedna izuzetno interesantna knjiga, koja nam govori o tome kako je došlo do Globalne finansijske krize, zašto je do nje došlo i šta raditi da se ona prevazidje. Većina knjiga ove vrste postane dostupna tek više godina nakon proteka krize, a poseban kvalitet ove knjige je što je ona izašla u samom jeku globalne finansijske krize. U pitanju je u svjetskim razmjerama jedna od malobrojnih knjiga koje se bave tekućom krizom, a sasvim sigurno jedina koja se bavi uticajem Krize na Crnu Goru i Zapadni Balkan. Mislim da se prof. Štiblar vrlo uspješno uhvatio u koštac sa jednim velikom izazovom, sa najvećom krizom posle Velike ekonomske krize, za koju je i sam konstatovao u knjizi da se još uvijek ne zna ni veličina, ni dubina ni kraj.

Pre nego što kažem nešto više o knjizi osvrnuo bih se malo i na autora knjige prof. Franja Štiblara. Radove prof. Štiblara sam imao prilike da čitam još kao student, naročito su mi ostala upečatljivi njegovi radovi posvećeni analizi inflacije iz perioda bivše SFRJ. Prof Franjo Štiblar je profesor na pravnom fakultetu u Ljubljani, član Savjeta CBCG, bio je dekan fakulteta, Savjetnik Guvernera banke Slovenije, Glavni ekonomista Nove Ljubljanske banke, naučni Savetnik Ekonomskog instituta pravnog fakulteta, Savjetnik u svjetskoj banci, gostujući prof. na velikom broj uuniverziteta širom svijeta,  učesnik velikog broja medjunarodnih projekata, autor preko četiristo bilbliogrfskih jedinica. Ovaj jedinstveni spoj teorije i prakse koji je imao prof. Štiblar su bili ključni da knjiga ne ostane na nivou pojavnog, već da se prodre duboko u suštinu analiziranih problema i daje joj poseban kvalitet.

Mislim da će suštinu ove knjige najboje odslikati riječi autora koje ću sada citirati «za umanjenje posljedica Krize bolje se na nju pripremiti, nego bezbrižno ignorisati neprijatne posljedice, koje ćemo osjetiti u budućnosti. To je osnovna svrha ove knjige - upoznati ljude s okolnostima i uzrocima krize, s posljedicama i mogućim ublažavajućim mjerama, koje će olakšati život u kriznom periodu.». Knjiga ima dobru strukturu i logičan sled jer se polazi od krize ekonomske teorije, analize uzroka Krize, posljedica krize i na kraju autor daje preporuke kako minimizirati posledice krize.

U knjizi je data geneza svih onih poremećaja iz godina pa i decenija koji su prethodili i doveli do pojave krize, analizirani su najvažniji uzroci krize, dat je kritički osvrt na makroekonomsku teoriju, kao i jasne preporuke šta da se radi. Knjiga je odličan spoj i makroekonomske teorije i makroekonomske prakse, sa jasnim naznakama u kojem će se smjeru kretati buduća makroekonomska teorija. Autor knjige se ne ustručava da jasno ukaže ko su krivci za tekuću krizu, kako sa doktrinarnog aspekta, tako  sa aspekta pogrešno vodjenih politika, kao i sa institucionalnog aspekta. Svrha ove analize je vrlo značajna, jer ona jasno ukazuje u kojim su oblastima neophodne promene, da se kriza ne bi ponovila u bliskoj budućnosti. Stoga se može nedvosmisleno zaključiti da ćemo u narednom periodu biti suočeni sa krupnim promjenama u domenu funkcionisanja medjunarodnih rejting agencija, revizora i supervizora, medjunarodnh finansijskih standarda, koncepta korporativnog upravljanja u finansijskim institucijama, radu hedž fondova i u drugim insitucijama. Stoga u domenu ekonomske doktrine umjesto liberalnog anglosaksonskog ekonomskog modela morao bi u svijetu, a posebno u Evropi, prevladati socijalno-demokratski (kontinentalni odnosno skandinavski) model, odnosno kako to autor slikovito ističe u knjizi ni liberalni kapitalizam ni ortodoksni socijalizam, već solidarizam.

Poseban kvalitet knjige je u tome što autor u knjizi postavlja pitanje nedostajuće makroekonomske vizije, odnosno postavlja pitanje da li je i ekonomska teorija i doktrina jedan od krivaca za tekuću situaciju. Logično pitanje koje se nameće je kako je moguće da različite makroekonomske škole nude potpuno različita rješenja za iste probleme. Autor nedvosmileno pozitivno odgovara na prethodno pomenuto pitanje i ističe da  čak i među profesionalnim ekonomistima preovladava mišljenje da ekonomska nauka nema metode i rezultate koje bi vredjelo univerzalno prihvatiti, odnosno da se sastoji od niza konfliktnih sistema, među kojima je teško vršiti izbor i jedan je od krivaca tekućeg stanja privrede.

U knjizi je data komparativna analiza mjera koje su preduzele pojedine zemlje, preporuka istaknutih ekonomista i političara, uz ocjenu efikasnosti istih i prognozu šta se može očekivati u narednom periodu. Autor daje i svoju viziju šta bi trebalo uraditi u post-kriznom periodu da se prevazidju posledice krize, konflikti iz prošlosti i da region krene ubrzanim koracima prema evropskim integracijama.

Prof. Štiblar u knjizi zaključuje da će biti nužne korjenite promijene ekonomskog sistema koji uvijek iznova produkuje krize. Stoga autor u zaključnom poglavlju knige daje svoju viziju nove finansijske arhitekture i otvara pitanje neophodnosti stvaranja novog Breton Vudskog sistema.

Ubedjen sam da će ova knjiga vrlo lako naći široku čitalačku publiku, jer ona ne vrvi od stručnih termina i nerazumljivog jezika, već je pisana jasnim i jednostavnim stilom da bude razumljiva i ekonomskim ekspertima, a i običnim gradjanima. Knjiga je i fokusirana na široku čitalačku publiku, jer ona daje preporuke šta raditi u tekućim uslovima i kreatorima ekonomske politike i privrednicima, ali i običnim gradjanima. Ja Vam je mogu iskreno preporučiti.

Na kraju da još istaknem da je u pitanju četvrta knjiga u izdanju Centralne banke, čiji su autori zaposleni u Centralnoj banci i po tome idemo u korak sa najpoznatijim centralnim bankama.

Prezentacija predsjednika Savjeta CBCG, Ljubiše Krgovića na Samitu guvernera u Bečićima, 20. juna 2009. godine

Dame i gospodo,

Poštovane kolege,

Najprije bih želio da vas pozdravim i izrazim zahvalnost organizatoru što mi je učinio čast i zadovoljstvo da budem domaćin ovog skupa. Smatram da je dobro što se organizator opredijelio da skup organizuje u predivnom ambijentu ovog hotela, koji će sigurno uticati da se makar u pauzama ne razmišlja o posledicama ove najteže krize, poslije drugog svjetskog rata.

Sa druge strane svojim boravkom ovdje, makar simbolično, doprinijecemo smanjenju efekata krize na turizam u Crnoj Gori. Bez ikakve dileme, u pitanju je najdublja ekonomska kriza poslije velike ekonomske krize. Kada je u pitanju region, pored zajedničkih osobenosti svaka od zemalja ima svoje osobenosti u ispoljavanju efekata krize. Crna Gora je mala i visoko otvorena ekonomija, i kao takva podložna prenošenju šokova iz inostranstva. Kriza se u Crnoj Gori, u većoj mjeri počela osjećati tek od poslednjeg kvartala 2008. godine. Pod uticajem krize došlo je do pogoršanja čitavog niza indikatora, a najteže su pogođeni: bankarski sektor, proizvodnja čelika i aluminijuma, prerađivačka industrija, građevinarstvo, turizam i tržište kapitala. I dalje, glavna neizvjesnost koja je prisutna, je koliko će kriza trajati i koliko će biti dubok pad.

Kao nusposljedica krize došlo je do opadanja stope inflacije, što se može jasno vidjeti sa grafika koji pokazuje kretanje godišnje stope inflacije na mjesečnom nivou. (grafik 4)

Ono što je izuzetno važno to je da je priliv SDI i dalje izuzetno visok iako se realizuje samo jedan od više najavljenih projekata (dokapitalizacija EPCG, privatizacija Ade Bojane, privatizacija Velike Plaže, gradnja auto puta), one će najvjerovatnije premašiti prošlogodišnji rekordni iznos. Značajan priliv stranog kapitala je izuzetno važan faktor radi amortizacije krize.

U odnosu na period prije krize koeficijent solventosti je pogoršan, ali je i dalje visok. Aktivne kamatne stope se nijesu značajnije promijenile, ali reakcija banaka na rast neizvjesnosti se manifestovala u gotovo potpuno zaustavljenoj kreditnoj aktivnosti. Pasivne kamatne stope su blago povećane u cilju stimulisanja privlačenja novih depozita.

Govor predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića na Euromoney konferenciji u Beču, 21.01.2009. godine

Značajan privredni rast, priliv SDI, uz budžetski suficit uticali su na to da se kreditni krah u Crnoj Gori nije značajnije osjetio do sada. Crna Gora je u proteklom periodu ostvarila značajan privredni rast. Procjena je da je rast realnog BDP-a za 2007. godinu iznosio 10,7%, odnosno 8,1% u 2008. godini, što je najvećim dijelom posljedica rekordnog neto priliva stranih direktnih investicija. Naime, već treću godinu zaredom Crna Gora ostvaruje izrazit neto priliv SDI koji se kretao od 21,7% BDP-a u 2006. do 17% BDP-a koliko je procijenjen u 2008. godini.

Sa druge strane, na berzama je došlo do pada cijena akcija koje su se na kraju 2008. godine spustile na oko 80% svoje maksimalne vrijednosti zabilježene u proljeće 2007. godine. Cijene nekretnina su, takođe, zabilježile pad, uz cjenovne mjehuriće koji se nisu podudarali sa onim na tržištu akcija, ni po pitanju vremenskog okvira ni pada. Ove cjenovne mjehuriće ne treba povezivati sa kreditni krahom, makar ne pojedinačno, već prvenstveno sa veoma nerealnim cijenama.

U proteklom periodu, makroekonomski izvori nestabilnosti su bili visok spoljnotrgovinski deficit, koji je u 2006. godini iznosio 39,5% BDP-a, odnosno 47,8% BDP-a u 2007. godini, kao i rast inflacije posljednje dvije godine, prije svega usljed rasta inflacije u zemljama EU.

Međutim, tokom ove godine će se osjetiti negativne posljedice globalne finansijske krize, koja će uticati na promjenu izvora nestabilnosti. Tako se za ovu godinu predviđa usporavanje privrednog rasta, koji će, prema najnovijim procjenama MMF-a, iznositi 2% u 2009. i 2010. godini. Osnovni potencijalni uzroci usporavanja privrednog rasta su:

• (i) potencijalno smanjenje priliva SDI usljed globalnog rasta nepovjerenja investitora, koja u najbolju ruku mogu da znače odlaganje investicija na srednji rok,
  
• (ii) stagnacija ili smanjenje prihoda od turizma - Svjetska Turistička Organizacija projektuje rast ovog sektora u rasponu 0-2%, tako da će turizam, uz  građevinarstvo, (grane koje su davale veliki doprinos rastu BDP-a u prethodnim godinama) najviše biti na udaru globalne krize,
  
• (iii) smanjenje izvoza usljed pada eksterne tražnje najznačajnijih ino-partnera, kao i teškoće u poslovanju nekih velikih preduzeća, poput KAP-a. Upravo će proizvodnja aluminijuma biti “teško pogođena” padom cijena aluminijuma (najvažnijeg izvoznog proizvoda Crne Gore) na svjetskim berzama,
  
• (iv) potencijalni rast nezaposlenosti usljed održavanja rentabilnog poslovanja od strane  najvećih domaćih izvoznika - procjenjuje se da bi se broj zaposlenih mogao smanjiti i do 3% u 2009. godini,
  
• (v) smanjenje ponude kredita i rast kamatnih stopa usljed ograničenog finansiranja kćerki banaka od strane majki banaka. Procjenjujemo da će kreditni rast u 2009. godini biti ispod 10% na godišnjem nivou. Pored toga, vjerovatno jedan broj preduzeća neće biti u mogućnosti, zbog krize, da otplati svoje kredite, tako da treba očekivati i rast nekvalitetne aktive bankarskog sistema.

Sa druge strane, realno je očekivati poboljšanje deficita tekućeg računa platnog bilansa, jer će manja ponuda kreditnih sredstava i manja agregatna tražnja uticati na manji uvoz potrošnih dobara. Na popravljanje deficita će uticati i opadanje cijena energenata, hrane i sirovina. Takođe, mislim da je malo vjerovatno da se pojavi problem inflacije  u 2009. godini, jer je pod uticajem krize došlo do opadanja cijena naftnih derivata, bazičnih metala, hrane, značajnog broja sirovina, a i smanjeni nivo agregatne tražnje neće ostavljati prostor za rast cijena. Inflacija od jula prethodne godine ima opadajući trend, a za prvih jedanaest meseci 2008. godine godišnja stopa inflacije (novembar 2008/novembar 2007) je iznosila 6,5%, što je niže u odnosu na nivo iz prethodne godine (7,7%).

Međutim, upavo zbog velikog stepena neizvjesnosti, u ovom trenutku je jako teško prognozirati koliko će ekononomski rast biti usporen.
Navedeno, odnosno ostvarenje projektovanog rasta realnog BDP-a od 2-2,5% u 2009. godini implicirao bi, nakon tri godine budžetskog suficita, pojavu budžetskog deficita od oko 6% BDP-a, što bi dovelo do značajnijeg zaduživanja Crne Gore i to sa 27,8%, koliko je procijenjeno za septembar 2008., na oko 41,2% BDP-a u 2009. godini. Međutim, imajući u vidu najavljene projekte i projekte čija je realizacija u toku treba očekivati i ove godine visok priliv SDI, mada vjerovatno nešto niži od prošlogodišnjeg, osim ukoliko ne dođe do aktiviranja nekih velikih projekata u oblasti turizma. Eventualno usporavanje bi se moglo desiti jedino u oblasti privatizacije. Naime, moguće je da pod uticajem krize ne bude moguće privatizovati neka od preduzeća čija je privatizacija planirana za ovu godinu. Ipak, treba imati u vidu da je Crna Gora daleko odmakla u procesu privatizacije i da se nalazi na samom njenom kraju. U ostalim oblastima proces tranzicije bi trebao da se nastavi planiranom dinamikom (pristupanje EU, pristupanje STO, unaprjeđivanje zakonodavstva vezanog za slobodan protok roba,  usluga, kapitala i ljudi,  unaprjeđenje saradnje u okviru CEFTE i dr.).

Neki od potencijalnih uzroka makroekonomske nestabilnosti poprimaju sve više karakter realnog već na samom  startu ove godine, posebno u dijelu koji se odnosi na pad eksterne tražnje i poslovanje najvećih kompanija izvoznika (Kombinat Aluminijuma i Željezara Nikšić). Sa druge strane, akcije Vlade usmjerene su prije svega na nastavak privlačenja SDI u Crnu Goru kroz započinjanje značajnih projekata poput  dokapitalizacije EPCG, privatizacije Instituta Simo Milošević Igalo AD,  Jadranskog brodogradilišta Bijela AD, Duvanskog kombinata AD, što sve može pomoći »amortizovanju« negativnih posljedica ekonomske krize. Naporedo, usporenje privrednog rasta, kao i smanjenje agregatne tražnje će se, realno je očekivanje, reflektovati na smanjenje inflacije u odnosu na 2008. godinu, smanjenje spoljnotrgovinskog deficita uslijed značajnog pada uvoza (koji je u slučaju Crne Gore visoko korelisan sa prilivom SDI), kao i rast produktivnosti i konkurentnosti crnogorske radne snage uslijed stagnacije cijene rada u 2009. godini.

Crna Gora kao unilateralno eurizovana ekonomija prirodno teži pristupanju Evropskoj monetarnoj uniji. Ovo je dugoročan strateški cilj, na koji svakako neće uticati kriza. U dilemi da li će kriza uticati na ispunjenje Mastrihtskih kriterijuma je preuranjeno razgovarati, jer Crna Gora još uvijek nije članica EU i vjerovatno neće postati u narednih nekoliko godina, tako da u trenutku pristupanja Mehanizmu deviznog kursa II (ERM II) verovatno će kriza biti i okončana. Na kraju 2008. godine, Crna Gora je zadovoljavala Mastrihtske kriterijume po pitanju nivoa budžetskog deficita i javnog duga, a nije zadovoljavala kriterijum inflacije. Za kamatne stope se ne može odgovoriti da li je taj kriterijum ispunjen, jer u ovom trenutku u Crnoj Gori ne postoji uporediva kamatna stopa. 

Bankarski sektor

Značajan je i uticaj globalne finansijske krize na poslovanje domaćih banaka, a osobito može biti kompleksan ukoliko strana majka banka zapadne u krizu. Globalna finansijska kriza je najviše pogodila bankarske sisteme. Ona se negativno odrazila na likvidnost i profitabilnost banaka u svim zemljama, pa u tom pogledu ni Crna Gora nije izuzetak.  Banke su se sa problemom likvidnosti borile od početka oktobra 2008. godine. Njihovi problemi vezani su za obije strane bilansa stanja. Gledano sa strane pasive, gubile su veliko povjerenje deponenata koji su povlačili svoj novac (depoziti su pali 6% na godišnjem nivou), imajući u vidu loše sjećanje na 1990-te. Međutim, situacija je sada prilično stabilizovana garantovanjem svih depozita od strane države. Na strani aktive, bilo je slučajeva dužnika koji nisu izmirivali obaveze, odlažući otplatu svojih kredita. Naravno, najviše problema bilo je u vezi sa tržištima akcija i nekretnina i nerealnim očekivanjima stalnog rasta. Međutim, bili su to samo sporadični slučajevi, a ukupan udio nekvalitetnih kredita je još uvijek na prihvatljivom nivou. Banke su u prošlosti generalno osiguravale pokrivenost kredita kolateralima odgovarajuće vrijednosti. Prihvatljivo učešće nekvalitetnih kredita rezultat je toga što su banke, u poređenju sa ranijim periodima, nevoljno odobravale nove kredite, gomilajući gotovinu. Do kraja 2008. godine neznatno su povećale aktivne kamatne stope, i trudile su se da osiguraju kreditiranje na bolji način koristeći druge načine. I kao što je i do sada bilo, izgleda da će ta praksa obilježiti 2009. godinu.

Možemo zaključiti da likvidnost bankarskog sistema jeste smanjena, ali bankarski sistem je uspio da se odupre svim izazovima i prilično je stabilan. Veće poteškoće je imala samo jedna od jedanaest banaka koja je dobila finansijsku podršku od strane države. Ipak, bankama nedostaje još kapitala. Mi smo proaktivno reagovali i novim Zakonom o bankama, koji je usvojen u martu 2008. godine, predvidjeli obaveznu dokapitalizaciju banaka u roku od godinu dana, što će povećati stabilnost bankarskog sistema. Ova dokapitalizacija će dodatno osnažiti bankarski sistem i povećati njegovu sposobnost da se suočava sa različitim potencijalnim šokovima kojima bi mogao biti izložen u budućnosti.

Međutim, a što se stalno mora isticati, problemi su daleko od onih u razvijenim ekonomijama Zapada, pošto banke koje posluju u Crnoj Gori nisu imale nikakvu vezu sa hipotekarnim hartijama od vrijednosti davanim licima koja ih ne mogu otplatiti, a koje vode porijeklo iz SAD-a. Drugim riječima, direktan udarac krize je apsolutno izbjegnut, ali problemi naslijeđeni iz devedesetih i dalje nose loše sjećanje na bankarski sistem. Za nas je povoljna okolnost i što smo eurizovana ekonomija tako da banke nisu izložene deviznom riziku i ne postoji opasnost od klizanja nivoa deviznog kursa koja bi mogla dodatno oslabiti bilanse banaka, kao što se desilo u nekim zemljama u okruženju. Činjenica da Crna Gora nema domaću valutu, već koristi euro uticala je  na to da problem valutne neusklađenosti u Crnoj Gori gotovo ne postoji. Naime, učešće kredita i depozita u drugim valutama vrlo je malo, i u velikom stepenu njihovi iznosi se preklapaju: svega 2,9% depozita je u drugim valutama, a svega 3,8% kredita je odobreno u drugim valutama.

Pojava stranih banaka na crnogorskom tržištu je bila jedna od ključnih mjera za uspješnu reformu bankarskog sistema. U crnogorskom bankarskom sistemu dominantno je vlasništvo stranih banaka, odnosno dominiraju banke koje su osnovane u Crnoj Gori i posluju na osnovu dozvole za rad izdate od Centralne banke Crne Gore, a subsidijarna su lica stranih banaka. Crnogorski bankarski sitem je 85% u rukama stranih banaka, tako da je veoma zavistan od onoga što se dešava u svijetu i Evropi.

U uslovima tekuće krize strane banke mogu nositi i određene prednosti i određene slabosti. Prednosti se mogu ogledati u tome da strane banke koje raspolažu velikom finansijskom snagom mogu «upumpati» dodatna likvidna sredstva. Slabost može biti da u slučaju ugrožene likvidnosti matične banke, ona može povlačiti sredstava iz banke «kćerke». Ipak, po ovom pitanju nije moguće izvući generalni zaključak, jer on zavisi od slučaja do slučaja. Kada je u pitanju Crna Gora do sada se bez dileme pokazalo da je prednost što imamo strane banke, koje su donijele značajan kapital i znanje u domaću bankarsku industriju. Značaj stranih banake dokazan je i time što u tekućim uslovima nisu povlačile svoja sredstva, već su ih naprotiv povećavale. Naročito je bila značajna pomoć matičnih banaka u trenutku kada je povlačenje depozita imalo negativan uticaj na likvidnost banaka tokom oktobra i novembra prethodne godine.

Poslovanje crnogorskih banaka u 2009. godini je uslovljeno prevashodno  potpunom primjenom novog Zakona o bankama i podzakonske regulative Centralne banke. U protekloj godini, otpočela je primjena novog Zakona o bankama, koji je u visokom stepenu usklađen sa tekovinama evropskog zakonodavstva i kojim su, takođe, implementirani međunarodni standardi i najbolja bankarska praksa. Novim Zakonom o bankama propisana je obaveza bankama da usklade poslovanje  i po pitanju adekvatnost kapitala, odnosno izračuna potrebnog kapitala u skladu sa regulativom Centralne banke i pravilima kojim je omogućena primjena Bazela II. Dakle, primjena nove metodologije za izračun potrebnog kapitala banke, već tokom perioda usklađivanja poslovanja banaka, ukazaće na potrebu obezbjeđenja dodatnih sredstava za dostizanje propisanog nivoa kapitala, prevashodno dokapitalizacijom banke. Crna Gora je, takođe, u protekloj godini, po ugledu na zemlje EU donijela Zakon o mjerama za zaštitu bankarskog sistema, s ciljem zaštite bankarskog sektora od posljedica svjetske finansijske krize  i očuvanja njegove sigurnosti i stabilnosti. Ovim Zakonom država garantuje za sve depozite, otvara se mogućnost za kreditnu podršku države bankama, davanje državnih garancija za međubankarsko kreditiranje, mogućnost učešća države u dokapitalizaciji bankarskog sistema i dr. Mjere za zaštitu bankarskog sektora odnose se na banke koje su osnovane i posluju u Crnoj Gori, a, pored ostalog, podrazumijevaju obezbjeđenje finansijskih sredstava za obezbjeđenje likvidnosti, kao i dokapitalizaciju banke, radi obezbjeđenja solventnosti banke. Mišljenja sam da se propisane mjere za zaštitu bankarskog sistema primjenjuju i na domaće banke koje su u vlasništvu stranih banaka, čak i ukoliko njihove  matične banke zapadnu u krizu.

U svakom slučaju, važno je napomenuti da kriza nije uticala na nivo nezavisnosti CBCG, koji je visok prema svim međunarodnim standardima. Tokom planiranih izmjena Zakona o CBCG, koje su neophodne radi usklađivanja sa novim Ustavom, planiramo da nezavisnost CBCG u potpunosti uskladimo sa pravilima ECB u ovoj oblasti.