Podgorica, 12. 9. 2003. godine
Redovna posjeta predstavnika MMF-a u skladu sa ostvarivanjem planova na osnovu trogodišnjeg finansijskog aranžmana boravila je danas i juče u Podgorici. Delegaciju MMF-a predvodio je g. Emanuel Zervudakis, šef Misije MMF-a za Srbiju i Crnu Goru u Odjeljenju za Istočnu Evropu. Delegaciju je u Centralnoj banci primio predsjednik Savjeta Centralne banke g. Ljubiša Krgović sa saradnicima.
Poseban predmet pažnje tokom posjete Centralnoj banci bila su sljedeća pitanja:
Na sastanku su sumirana sva pitanja, koja su prethodno razmotrena i na radnom nivou. Izraženo je obostrano zadovoljstvo nivoom ostvarene međusobne saradnje i rezultatima, posebno napretkom u oblasti bankarske supervizije, koji su u našoj Republici postignuti u periodu od protekle posjete, maja ove godine.
U delegaciji MMF-a bio je i stalni predstavnik MMF-a u Srbiji i Crnoj Gori, g. Džošua Čarap, a sastancima je prisustvovao i stalni predstavnik SCG u MMF-u, g. Srboljub Antić.
ŠTO DONOSI ZAKON O ZAŠTITI DEPOZITA
Skupština Crne Gore na sjednici održanoj 1. jula 2003. godine usvojila je Zakon o zaštiti depozita (objavljenu Sl. listu Crne Gore od 3.7.2003). Ovim Zakonom predviđeno je osnivanje posebne specijalizovane institucije koja će se zvati Fond za zaštitu depozita, sa sjedištem u Podgorici. Osnovni zadatak Fonda će biti zaštita depozita u bankama i isplata garantovanih depozita u slučaju kad je nad bankom otvoren stečajni postupak ili joj je Centralna banka Crne Gore oduzela dozvolu za rad.
Što je osnovni cilj zaštite depozita?
Osiguranje ili zaštita depozita svuda u svijetu ima isti osnovni cilj, a to je zaštita deponenata u slučaju propasti banke, na način da im se u što kraćem roku omogući raspolaganje njihovim sredstvima položenim kod banaka do iznosa koji se zakonom propisuje kao garantovan.
Zaštitom depozita posredno se postiže i stabilnost finansijskog sistema u cjelini. Naime, banke posluju sa povećanim rizikom jer rade s pozajmljenim novcem i imaju obaveze prema velikom broju deponenata, a poteškoće u kojima se nađe jedna banka mogu ciklično uticati na stabilnost čitavog bankarskog, odnosno finansijskog sektora.
Prva pojava zakonskog regulisanja institucije koja se bavila zaštitom depozita bila je u Čehoslovačkoj 1924. godine, a zatim su slijedile Sjedinjene američke države osnivanjem Federal Deposit Insurance Corporation 1933. godine, jer je za vrijeme velike ekonomske krize u SAD-u za samo nekoliko godina više od 9.000 banaka otišlo u stečaj. Jedan od uslova koji svaka zemlja mora ispuniti kod ulaska u Evropsku uniju je i taj da na svojoj teritoriji ima uspostavljen, odnosno zakonom regulisan sistem zaštite depozita.
Koji depoziti su zaštićeni i do kojeg iznosa prema Zakonu o zaštiti depozita?
Zakon o zaštiti depozita reguliše zaštitu depozita svih deponenata – i fizičkih i pravnih lica, rezidenata i nerezidenata Crne Gore, koji u skladu sa zakonom i ugovorom drže sredstva kod banke koja ima dozvolu za rad od Centralne banke Crne Gore. Fond za zaštitu depozita dužan je da isplati deponentu njegov garantovani iznos bez obzira na broj ili vrstu depozita koje deponent ima u toj banci najviše do iznosa od 5.000 eura u slučaju nastanka zaštićenog slučaja, odnosno stečaja ili likvidacije banke. Dakle, sve vrste depozita koje su otvorene na ime vlasnika jesu zaštićene. To su i tzv. transakcioni računi (žiro i tekući računi) i klasični računi štednje, osim depozita koji nijesu otvoreni na ime, već npr. na donosioca ili uz šifru – takvi depoziti nijesu zaštićeni. Iznos koji premašuje 5.000 eura neće se isplaćivati putem Fonda, već se takvo potraživanje deponenta izmiruje u skladu sa zakonom koji uređuje stečaj ili likvidaciju banaka.
Kako će se računati garantovani iznos od 5.000 eura za svakog deponenta?
Garantovani iznos do 5.000 eura izračunava se kao zbir svih zaštićenih depozita tog deponenta, uvećano za pripadajuću obračunatu kamatu do datuma nastanka zaštićenog slučaja, odnosno do datuma Rješenja o otvaranju stečaja nad bankom ili oduzimanja dozvole za rad banci. Tako utvrđeni iznos umanjiće se za iznos dospjelih, a neplaćenih obaveza ako ih deponent ima kod te banke (npr. dospjela rata kredita ili minus po tekućem računu i sl). Ako više deponenata kod neke banke imaju zajednički depozit, iznos sredstava na zajedničkom računu dijeli se na jednake dijelove svim vlasnicima računa, osim ako ne dostave dokaze o drugačijem razmjeru vlasništva sredstava na zajedničkom računu. Depoziti koji su položeni u drugoj valuti osim eura, preračunaće se i isplatiti u eurima, po kursu na dan Rješenja o otvaranju stečajnog postupka ili oduzimanja dozvole za rad.
Kako će se sprovoditi isplata garantovanih depozita i u kojim rokovima?
Fond za zaštitu depozita obavezan je da organizuje isplatu garantovanih depozita u slučaju stečaja ili likvidacije banke. Isplata će se obavljati posredno preko neke banke, a o datumu početka isplate i nazivu banke koja će obavljati isplatu, Fond za zaštitu depozita će obavijestiti javnost objavljivanjem oglasa u najmanje dva dnevna lista koja se izdaju na teritoriji Crne Gore. Isplata mora otpočeti najkasnije u roku od 30 dana i mora se završiti u roku od 60 dana od dana donošenja Rješenja o otvaranju stečajnog postupka nad bankom ili oduzimanja dozvole za rad banci.
Da li su svi depoziti zaštićeni ovim Zakonom?
Zakon o zaštiti depozita predviđa neka isključenja iz zaštite i to su: depoziti pravnih lica koja se bave osiguranjem, depoziti budžeta Republike Crne Gore i jedinica lokalne samouprave, depoziti vanbudžetskih fondova, depoziti penzionih fondova, depoziti kolektivnih investicionih šema, depoziti koji ne glase na ime, depoziti banaka, depoziti lica za koje banka u njihovo ime i za njihov račun po njihovom nalogu obavlja poslove za koje davalac sredstava samostalno snosi rizik, depoziti lica koja posjeduju akcije banke na osnovu kojih imaju više od 5% glasova u skupštini akcionara te banke, depoziti generalnog direktora banke, člana upravnog odbora banke i lica sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima u banci, depoziti pravnih lica u kojima ova lica imaju 10% ili više učešća u kapitalu ili akcijama sa pravom glasa, kao i depoziti njihovih bračnih drugova i srodnika u pravoj ili bočnoj liniji zaključno sa drugim stepenom srodstva, depoziti lica koja su odgovorna za izradu revizije finansijskih izvještaja banke, depoziti za koje je deponent, po individualnoj osnovi, od banke ostvario kamatne stope ili finansijske pogodnosti vezane za kredite i druge korišćene bankarske usluge koje su doprinijele da se pogorša finansijski položaj te banke, te depoziti za koje je nadležni organ utvrdio da potiču ili su povezani sa transakcijama ili radnjama koje predstavljaju pranje novca u skladu sa posebnim zakonom.
Kako će Fond za zaštitu depozita obezbijediti sredstva za garantovane depozite?
Fond za zaštitu depozita, je posebna specijalizovana institucija koja se osniva u cilju zaštite depozita u skladu sa Zakonom o zaštiti depozita. Banke su ovim Zakonom obavezne da obezbijede zaštitu depozita. Zakon ne dozvoljava da neka banka odbije da bude u sistemu zaštite. Fond za zaštitu depozita će sa svakom bankom potpisati Ugovor o članstvu, najkasnije u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona (osim ako su prema banci izrečene, a nijesu okončane mjere za ozdravljenje). Fond će svakoj banci izdati potvrdu o članstvu u roku od 8 dana od potpisivanja Ugovora o članstvu.
Banke će biti obavezne da za uslugu zaštite depozita Fondu plaćaju premiju i to: početnu i godišnju premiju. Početna premija iznosi 0,3% od iznosa zaštićenih depozita, ali ne manje od 10.000 eura i banke su dužne da je plate u roku od 8 dana od prijema potvrde o članstvu od Fonda za zaštitu depozita. Godišnja premija će se obračunavati i plaćati u tromjesečnim ratama, a u prvoj godini ona će iznositi jednako za sve banke i to 0,3% od iznosa zaštićenih depozita u toj banci. Upravni odbor Fonda će jednom godišnje razmatrati stopu visinu godišnje premije i eventualno je izmijeniti, s tim da ona može biti i različita za pojedine banke, zavisno od ocjene rejtinga banke koji utvrđuje Centralna banka. Osim premija koje će banke plaćati, predviđeno je da Fond dio sredstava osigura i donacijama.
Osim ovih redovnih izvora sredstava Fonda za zaštitu depozita, predviđena su i neki dodatni izvori. Naime, u slučaju da sredstva koja se nalaze u Fondu nisu dosvoljna za isplatu garantovanih depozita, Fond može utvrditi obaveze banaka da unaprijed plate tromjesečne rate godišnje premije, zatim može povećati stopu godišnje premije i to najviše do 3% od osnovice, a može uzeti kredit kod domaćih ili stranih banaka, odnosno može uzeti pozajmicu iz budžeta Republike.
Prikupljena sredstva Fond može investirati isključivo u kratkoročne domaće hartije od vrijednosti izdate ili garantovane od strane Republike, te u hartije od vrijednosti izdate ili garantovane od strane zemalja Evropske Unije i Sjedinjenih američkih država. Cilj investiranja sredstava Fonda nije profitabilnost, već sigurnost. Upravo zato je zabrenjena mogućnost investiranja u neke rizične hartije od vrijednosti.
Fond će početi s radom imenovanjem članova Upravnog odbora, najkasnije u roku od osam mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, a o čemu će javnost biti pravovremeno obaviještena.