CENTRALNA BANKA CRNE GORE
Članstvo u međunarodnim finansijskim organizacijama
stvar dogovora Crne Gore i Srbije
Prema Ustavnoj povelji SiCG država članica koja iskoristi pravo istupanja iz Državne zajednice ne nasljeđuje pravo na međunarodno pravni subjektivitet, a sva sporna pitanja posebno se regulišu između države – sljedbenika i osamostaljene države. To znači da Srbija nasljeđuje članstvo u UN, što je bio politički ustupak Srbiji zbog pitanja Kosova prilikom potpisivanja Beogradskog sporazuma, dok se članstvo u drugim međunarodnim organizacijama ostvaruje na osnovu dogovora država članica. Državna zajednica SiCG je članica MMF-a, koja je kao sukcesor bivše SFRJ naslijedila kvotu kod ove institicije, u iznosu od 467.7 miliona specijalnih prava vučenja (SDR), što po tekućem kursu iznosi 698.6 miliona USD. Kvota je dakle naslijeđena i glasi na Državnu zajednicu koja jedina ima međunarodno pravni subjektivitet, dok NBS ni po jednom zakonskom osnovu nije nasljednik NBJ već nova institucije države Srbije.
Crna Gora se izdvojila iz Državne zajednice u skladu sa unutrašnjim pravnim režimom i ne radi se o secesiji od Srbije. Srbija plaća sve kosovske dugove, dok Crna Gora sama plaća sve do sada podijeljenje dugove (i alocirane i nealocirane) prema međunarodnim finansijskim organizacijama. Srbija ne može tražiti da bude samo sukcesor prava, a da Crna Gora bude samo sukcesor obaveza prema tim finansijskim organizacijama i međunarodnim kreditorima koje sada uredno izmiruje. Crna Gora u proteklom periodu nije koristila ni jedan dolar sredstava povučenih iz finansijskih aranžmana sa MMF-om, već su ta sredstva u cijelosti bila na raspolaganju Srbiji. Ipak, Crna Gora je u svim dosadašnjim pregovorima iskazala spremnost da preuzme svoj dio finansijskih obaveza koje proizilaze iz članstva Državne zajednice u MMF-u.
Članstvo u međunarodnim finansijskim organizacijama i Crne Gore i Srbije treba da se reguliše međusobnim sporazuma i dogovorom sa ovim institucijama. Odlukama Savjeta ministra, ranije je definisan poseban model predstavljanja država članica SiCG u njima. Tako je Centralna banka Crne Gore fiskalni agent Državne zajednice u Svjetskoj banci, ministar finansija Crne Gore je guverner SiCG u Svjetskoj banci, a predsjednik Savjeta CBCG zamjenik guvernera Državne zajdnice u MMF-u.
SiCG posjeduje samo imovinu koja je neophodna za funkcionisanje njenih institucija, a sva ostala imovina je vlasništvo država članica, uključujući kvotu u MMF-u i akcije kod drugih međunarodnih finansijskih organizacija. Crna Gora je uplatila dio za članstvo u Banci Savjeta Evope, a postojeće akcije kod BIS-a već su podijeljene i Crnoj Gori pripada 5.88% od ukupnog broja akcija. Dakle, NBS ne može naslijediti članstvo u MMF-u sa postojećom kvotom jer dio te kvote pripada Crnoj Gori.
U pregovorima oko podjele finansijske imovine bivše SRJ, do sada nije postignut značajniji napredak. Crna Gora po ovom osnovu potražuje oko 70 miliona USD, i najveći dio se odnosi na potraživanja iz sukcesije bivše SFRJ. Ta sredstva su od 1992. godine bila blokirana kod stranih banaka, da bi u posljednje dvije godine u postupku sukcesije stavljena na raspolaganje Narodnoj banci Srbije. Od ukupnih crnogorskih potraživanja, na sredstva deviznih rezervi odnosi se oko 45 miliona USD, a na rezerve u zlatu oko 25 miliona USD. Pored finansijske aktive, predmet podjele između država članica treba da bude i nepokretna i pokretna imovina (ambasade, stanovi i dr.).
U postupku reprogramiranja i konsolidacije dugova bivše SRJ, Crna Gora je preuzela sve kreditne obaveze koje su se odnosile na njene korisnike, kao i 5.88% ukupnog duga za koji se nije mogao utvrditi krajnji korisnik. Crna Gora ove obaveze redovno servisira. Tako je početkom 1992. godine Crna Gora, u cijelosti izmirila svoje obaveze prema Londonskom klubu povjerilaca, kada je otkupila i prije vremena otplatila svoj dug u iznosu od 176 miliona USD. Dakle Srbija nije «preuzela» crnogorske obaveze prema toj grupi kreditora. Crna Gora će prihvatiti svoj dio obaveza i za druge kredite (Libija, bivša Čehoslovačka, Kuvajt i dr.), nakon što se njihova podjela obavi između država sukcesora bivše SFRJ.
Srbija izmiruje obaveze po osnovu stare devizne štednje na osnovu saveznog Zakona o regulisanju javnog duga, koji je sama donijela uz podršku tadašnjeg koalicionog partnera iz Crne Gore. Ovaj zakon nikada nije imao podršku zvanične crnogorske vlasti. Isplata devizne štednje po principu sjedišta građanina je pravno, ekonomski i moralno neutemeljana i neprihvatljiva, tako da će Crna Gora i dalje insistirati da se obaveze izmiruju prema sjedištu poslovne banke i njenih filijala. Obaveze Srbije prema crnogorskim građanima po ovom osnovu, procjenjuju se na iznos od oko 50 miliona EUR. Za samo mjesec dana, koliko je trajao postupak evidentiranja potraživanja građana Crne Gore po osnovu stare devizne štednje, prijavljena je štednja u iznosu od oko 32 miliona EUR.
Jedno od pitanja koje bi svakako trebalo rješavati je i obavljanje direktnog platnog prometa između dvije države. Crna Gora nije ni ranije, niti sada ograničava platni promet između Crne Gore i Srbije.