Intervjui
 

 

 

 

 

 

 

 

INTERVJU GUVERNERA CBCG LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "VIJESTI"

3.novembar 2008. godine

Novac je siguran u našim bankama

 

-Vladine mjere za podršku bankarskom sektoru – razlozi donošenja

-da li je sektor u krizi, da li je neka banka pojedinačno u krizi, postoje li problemi sa nelikvidnošću, sa povlačenjem depozita... 

U pitanju su preventivne mjere koje su gotovo identične mjerama koje je usvojila većina zemalja članica EU. Te mjere su bile nužne da bi se očuvala stabilnost i sigurnost, ali i konkurentnost domaceg bankarskog sistema. Ukoliko na primjer Slovenija i Mađarska garantuju sve depozite, ili Hrvatska i Srbija garantuju depozite do 50.000 eura, onda je realno postojala opasnost da bankarski sistemi ovih zemalja postanu konkurentniji. Zato je bilo nužno obezbijediti iste ili slicne uslove i za crnogorske banke.

Banke su stubovi povjerenja u svakom društvu. To su kompleksne institucije koje po prirodi bankarskog posla počivaju na diskreciji u poslovanju, i deponenti ne mogu pratiti sve njihove aktivnosti, ali mi kao Centralna banka to mozemo i to radimo. Medjutim, glasine pa i one lažne, dovoljne su da dovedu do ozbiljnih posljedica. Ljudi u Crnoj Gori su uplašeni zbog loših iskustava koja su imali 90-ih, pa su zbog toga i sumnjičavi i to je potpuno opravdano. Ali, nikako ne treba generisati prekomjerni strah na način na koji to rade pojedinci, jer nema razloga za strah. Novac je siguran u našim bankama. Sada se još jednom pokazalo da je CBCG bila u pravu što je prethodne godine vodila strogu kontrolu banaka. Mnoge zemlje u regionu su tražile i povukle pomoć od MMF, Svjetske banke ili od ECB. Ali, crnogorske banke nisu ulagale u problematične američke hartije od vrijednosti u koje je ulagao veliki broj zemalja, vec imaju dobre plasmane, zdravu bilansnu strukturu i sigurne su.

Povlačenja depozita je bilo jer su informacije koje su se pojavile o krizi, a narocito u Evropi, izazvale uznemirenost. Medjutim, pokazalo se da su crnogorske banke likvidne i da mogu da izmire svoje obaveze zbog cega psihološki pritisak koji se prenio iz okruženja, popušta. Na bankarskim šalterima je sve manje gužve, a građani koji su prethodno podigli sredstva, polako vraćaju svoj novac u banku jer je tamo najsigurniji. Imali smo slucajeve da ljudi podignu novac da bi ga odmah uložili po većoj kamati kod iste, ili kod neke druge banke u Crnoj Gori. Kao i onih koji su ga podigli i stavili u sef kod iste banke u kojoj je prethodno bio na računu. U bankarstvu su uvijek dvije teme u opticaju, da li građani imaju povjerenja u banke ili da li banke imaju povjerenja u građane, kada odobravaju kredite, naravno. Sada imamo situaciju da građani preispituju svoje povjerenje i to je prirodno.

Iza depozita građana najprije stoji banka, a banke u Crnoj Gori su solventne i likvidne, zatim stoje Centralna banka sa svojim mehanizmima, a sada i država Crna Gora.  Država pored toga što vraća staru deviznu štednju, za koju Crna Gora nije ni bila garant i dobrim djelom nema nikakve veze sa Crnom Gorom i njenom ekonomijom, garantuje za svu novu štednju osiguranjem depozita u bankama koje posluju na njenoj teritoriji. Spremnost Vlade i podrška opozicije da garantuje štedišama depozite, ne pominjući pri tom nikakve limite pokazuje ozbiljnu državu koja stiti svoj bankarski sistem. Naravno, culi su se i glasovi koji tvrde da se sve ovo radi zbog jedne banke,  ali je to u ovoj situaciji i imajući u vidu akcionare te banke, bilo i očekivano. Ono što je meni važno je, da Vladina podrška bankarskom sistemu uz saglasnost svih politickih partija, može razbiti pesimizam koji prijeti da ekonomiju gurne u neželjenom pravcu. Deponenti crnogorskih banaka mogu sada mirno da spavaju. U slucaju da se bilo šta desi sa nekom našom bankom, oni bi u vrlo kratkom roku bili obestećeni. Na kraju bih istakao, da su na skorašnjim sastancima neke medjunarodne finansijske organizacije izrazile zainteresovanost da učestvuju u dokapitalizaciji crnogorskog bankarskog sistema. Da je nas bankarski sistem u krizi sigurno da ovakva ponuda ne bi ni bila data.

-          Spekulise se da je Prva banka u krizi i da li je to tacno? 

Potpuno ste u pravu sto se spekulacija tice. Spekulise se i to mnogo. Pored konkurentskih, tu su sad i politicki motivisane price oko ove banke, a one mogu da nanesu veliku stetu banci vezano za njenu dokapitalizaciju, ali i citavom bankarskom sistemu. Namjerno se pominju ogromne problematicne sume, kako bi se dovela u pitanje sposobnost Crne Gore da stiti svoj bankarski sistem. Ta sposobnost ni jednog trenutka, nicim ne moze biti dovedena u pitanje.

Tesko da mi kao regulator mozemo reci bilo sta vise od onoga sto je do sada receno, a da ovu banku ne dovedemo u bolju ili losiju konkurenstku poziciju. Ova banka nije jedina prema kojoj CBCG sprovodi odredjene mjere. Pritom, nijesu u pitanju nikakave vanredne mjere. Radi se o redovnoj supervizorskoj aktivnosti i Centralna banka ce kao regulator, nastaviti da i u narednom periodu pazljivo prati situaciju i u ovoj i u svim drugim bankama, i blagovremeno preduzima potrebne mjere kako bi bankarski sistem ostao siguran i stabilan. Pogotovo kada su u pitanju sistemski značajne banke, koje cemo pojačano pratiti i kontrolisati.   

-          da li država realno može da garantuje depozite i stabilnost banaka sa pola mlijarde eura, koliko ste kazali da imate na raspolaganju 

Naravno da može. Crna Gora je duboko u zoni nisko zaduženih zemalja po nivou spoljneg duga u iznosu od 16% BDP, što znači da bi u slučaju potrebe bilo vrlo lako obezbijediti međunarodne kredite. Ukoliko saberete devizne rezerve, likvidna sredstva kojima raspolažu banke i iznos mogućeg novog zaduživanja, bez problema bi se mogao obezbijediti iznos sredstava koji odgovara ukupnim depozitima. To znači da se lako može obezbijediti pokrivenost svih depozita i zato je država spremna da garantuje za sve. Ja sam ubijeđen da za tim neće biti potrebe, jer kao što sam već napomenuo, nase banke imaju zdrave plasmane.  

-          banke su smanjile davanje kredita, što potvrđuju svakodnevni pozivi građana – da li je to zbog nedostatka sredstava ili nekog straha za plasmane. Zaustavljanje kreditiranja dovodi do pada potrošnje, pada ekonomije itd. Kako to preduprijediti 

Usporeno davanje kredita nije specifičnost crnogorske ekonomije. To se isto dešava na tržištu EU, SAD i na trzistima zemalja regiona. To je normalna reakcija banaka na situaciju koju je sa sobom donijela globalna ekonomska kriza. To znači da su sada banke mnogo opreznije i selektivnije prilikom dodjeljivanja kredita, što apriori i nije loše, jer se bolje upravlja rizicima. Što se tiče uticaja zaustavljanja kreditiranja na ekonomiju, tu bi trebalo razdvojiti nekoliko aspekata. Prvo, potrošački krediti su dominantno bili usmjereni na kupovinu trajnih potrošnih dobara koja se i ne proizvode u Crnoj Gori, tako da i nijesu davali značajan doprinos crnogorskoj ekonomiji. Potpuno je ista situacija kada su u pitanju krediti koji su odobravani kroz tzv. ugovore o lizingu. Što se tiče kredita za finansiranje proizvodnje, vjerujem da će uspješne firme i dalje relativno lako dobijati kredite od banaka. Jedini mogući problem vidim kada je u pitanju građevinarstvo, jer će realno gledano biti manje stambenih kredita.   

-          Posljednjih mjeseci evidentan je i rast kamata na kredite u CG, koje su inače bile među najvećima u regionu. Zašto je to slučaj kod nas

 Informacije da su kamatne stope u Crnoj Gori među najvišim u regionu nijesu tačne i često se proturaju iz nekih nedobronamjernih krugova. Ja do sada nisam imao priliku da vidim ni jedno istraživanje ili poređenje koje bi potvrdilo tu hipotezu koja se često provlači. Kamatne stope jesu više u odnosu na eurozonu, ali ne i u odnosu na region.

  Inače prosječna ponderisana efektivna aktivna kamatna stopa na kraju avgusta, pokazuje da je kamatna stopa u promil bila ista kao i na kraju prošle godine. To znači da kamatne stope nisu rasle već stagnirale. Imajući u vidu da su u istom periodu rasle kamatne stope na evropskom tržištu novca, jasno je da se u ovom periodu smanjila razlika između kamatnih stopa u Crnoj Gori i eurozoni.

  -          Evidentan je pad i odsustvo investitora. Zašto? Kako privući investitore i natjerati postojeće da investiraju

 To je još jedna od zlonamjernih informacija koja se plasira i stvara famu kako postoje neki krupni problemi u crnogorskoj privredi. Najnoviji podaci za prvih devet mjeseci pokazuju, da je zabilježen za 15,4% veći priliv SDI u odnosu na isti period prethodne godine, a postoje dobri izgledi da bude premašen prošlogodišnji rekordni priliv. Imajući u vidu da je u tekućim uslovima globalne finansijske krize otežano i značajno skuplje doći do kreditnih sredstava koja su neophodna za većinu investicija, onda je ovaj priliv još značajniji. Crna Gora ima odlične perspektive za privlačenje stranih investicija i njen potencijal ni izbliza nije iskorišćen. Često se pogrešno koriste mjesečni podaci. Kumulativ za period je najbolji indikator. Do sada smo imali strane investitore iz čak 107 zemalja, što je najbolji pokazatelj koliki je interes za ulaganje u Crnu Goru.

Naravno, ne može se isključiti mogućnost da zbog postojeće situacije jedan broj investitora privremeno odloži svoje investiranje. To ne znači da će oni trajno odustati ili da će otići negdje drugdje, već da će se njihove investicije odložiti na neki period. Sve prognoze ukazuju da će u narednoj godini doći do opadanja priliva SDI na globalnom nivou.  Investitore ne treba tjerati da investiraju, oni dolaze ukoliko procijene da mogu da ostvare profit.  Mislim da je Crna Gora u tome bila vrlo uspješna. Visokim prilivom SDI se smatra ukoliko je učešće SDI u BDP-u veće od 10%, a mi već godinama imamo preko 20%.  Prema podacima MMF-a, prema učešću priliva SDI  u BDP-u u poslednje tri godine (2005 – 2007), Crna Gora je prva u grupi evropskih privreda u tranziciji. Ja očekujem da ćemo i u 2009. godini biti u vrhu evropskih privreda u tranziciji prema prilivu SDI, jer su najavljene značajne investicije za koje je već sada obezbijeđena „finansijska konstrukcija“.

 -          Tržište kapitala i nekretnina su u ogromnim gubicima: Komentar. Ima i perspektive za ova tržišta u CG

 Mi već nekoliko godina upozoravamo na sve probleme  tržišta kapitala. „Pad“ na tržištu kapitala je otpočeo i prije pojave globalne krize i on bi se desio i da nije bilo krize. Svakako je dobra okolnost što tržište kapitala nije od većeg značaja za crnogorsku ekonomiju. Oporavak tržišta kapitala će biti povezan sa okončanjem globalne finansijske krize, jer bez dolaska stranih portfolio investitora malo je vjerovatno da će biti moguće „podići“ crnogorsko tržište kapitala. Što se tiče građevinarstva, svakako je u pitanju jedna od grana koja će trpjeti posljedice globalne krize. Na građevinarstvo je izuzetno negativno uticala globalna finansijska kriza i u razvijenim tržišnim privredama. Tako na primjer, u drugom kvartalu ove godine u Španiji je ovaj sektor zabilježio pad od 60%, u Švedskoj 48%, Americi 30%, a na nivou eurozone 22%. To ne znači da će doći do totalnog zaustavljanja ovog sektora u Crnoj Gori, već će ovaj sektor morati da traži svoje šanse u snižavanju cijena stambenog prostora, kao i u najavljenim velikim investicijama u oblasti turističke privrede. Za razliku od trzista kapitala gdje je bilo dosta vruceg novca, naglasio bih da su krupni investitori u bankarskom sistemu, skoro sav svoj profit do sada reinvestirali u Crnoj Gori, i istovremeno iskazali veliko povjerenje u bankarski sistem i crnogorsku ekonomiju uopste.

 

 

 

 

 

 

 

 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CBCG LJUBIŠE KRGOVIĆA NEDJELJNIKU "MONITOR"

 5.5.2006.godine

 

Poguban bi bio dinar

 

Povratak dinara značio bi i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi  aktuelni ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili i u Crnu Goru. “Za uspjeh monetarnih reformi od suštinske je važnosti bila cjelina donijetih mjera. Uvođenje njemačke marke, odnosno eura, presudno je uticalo na obaranje stope inflacije i stvaranje stabilnih i predvidljivih uslova poslovanja. Međutim, bez osnivanja CBCG i restrukturiranja bankarskog sistema, samo uvođenje eura ne bi moglo mnogo doprinijeti razvoju monetarnog sistema. Podsjetiću vas da smo prilikom reforme bankarskog sistema inicirali donošenje niza novih zakona i preko 60 podzakonskih akata. Imali smo i  značajnu tehničku pomoć USAID-a. Na kraju, slikovito rečeno, bez obzira kakav avion imate, morate imati i dobro obučenog pilota. Na tome smo dosta radili, na stvaranju  kritične mase stručnih ljudi za ovaj posao”  kaže  za Monitor Ljubiša Krgović, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore.

 MONITOR: Šta je euro konkretno donio Crnoj Gori?

 KRGOVIĆ: Eurizacija je u značajnoj mjeri doprinijela uspostavljanju makroekonomske stabilnosti, koja predstavlja prvi preduslov za privredni razvoj. Stopa inflacije je prije uvođenja euroizacije bila trocifrena, a danas je niža nego u eurozoni. To onemogućava bilo kakvu zloupotrebu monetarne politike i nameće kao imperativ, fiskalnu disciplinu. Stoga je budžetski deficit smanjen sa gotovo 20 odsto na 2,2 odsto, što je u skladu sa Mastrihstkim kriterijumom. Umanjuje se kategorija deviznog rizika, smanjuju se transakcioni troškovi u spoljnotrgovinskoj razmjeni, ubrzava se razvoj tržišta kapitala i podstiče porast obima spoljnotrgovinske razmjene.

 Eurizacija je predstavljala i preduslov za uspješno restrukturiranje bankarskog sistema. Povljno je uticala na privlačenje stranih investitora, jer oni preferiraju poslovanje u čvrstoj valuti. Studija ECB je pokazala da eurizovane  (dolarizovane) zemlje imaju u prosjeku viši nivo društvenog proizvoda  i nižu stopu inflacije u odnosu na ostatak svijeta. U svijetu je u porastu broj eurizovanih  (dolarizovanih) zemalja i  najnerazvijenije zemlje svijeta traže u eurizaciji (dolarizaciji) ubrzanje ekonomskog razvitka.

 MONITOR: Da li ima problema zbog toga  sto CBCG nema emisionu funkciju, koliko to može biti ograničavajući faktor razvoja?

 KRGOVIĆ: Možda smo nešto izgubili na fleksibilnosti, ali smo mnogo dobili na stabilnosti i sigurnosti bankarskog sistema posebno. Koji je to prostor za monetarnu politiku kada imate 60, 70, 80 ili 90 odsto eurizaciju, kao što je to slučaj sa nekim zemljama u regionu (Hrvatska, Srbija), a štednju blizu 100 odsto u eurima. Šta je monetarna suverenost ako je većina evropskih zemalja prenijela ili je prenosi na ECB? Da li je bolji zdrav rast zasnovan na stabilnoj valuti ili onaj na igri između kursa inflacije? Odgovori na ova pitanja potvrđuju da imamo, za naše uslove, dobar izbor.

  Stav da centralne banke treba da podržavaju ekonomski razvoj instrumentima monetarne politke preovladavao je i u teoriji i u praksi negdje do kraja 70-ih godina prošlog vijeka. Ali, pokazalo se da u uslovima ograničene nezavisnosti centralnih banaka, dolazi do dominacije fiskalne nad monetarnom politikom, što je dovodilo do budžetskih deficita i rasta inflacije, a to je uticalo na usporavanje privrednog rasta.

 Od 70-tih je prisutan trend  jačanja nezavisnosti centralnih banaka, što je dovelo do obaranja inflacije. U gotovo svim razvijenim zemljama inflacija je svedena na ispod četiri procenta. Centralne banke trebalo bi, dakle, da podstiču privredni razvoj preko uspostavljanja i održavanja finansijske stabilnosti. Da bi se  ostvario taj cilj, lišavanje emisione funkcije može biti olakšavajući faktor, pod pretpostavkom da se koristi “zdrava” valuta.

   MONITOR:  Šta bi značio povratak na dinar ili uvođenje dvovalutnog sistema?

 KRGOVIĆ: Zašto bi se mi vraćali dinaru kada bi i Srbija vrlo rado uvela euro. Njihovi se predstavnici često za to zalažu. Nekoliko zemalja iz regiona je to formalno ili neformalno tražilo. Povratak dinaru bio bi katastrofalno rješenje za Crnu Goru sa nesagledivim posljedicama po privredu, građane, posebno banke. To bi značilo i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi neriješeni tekući ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili u Crnu Goru.

 Uvođenje dinara predstavljalo bi veliku opasnost za bankarski sistem, i to zbog  bjekstva depozita od loše valute. Masovno povlačenje depozita moglo bi ozbiljno ugroziti bankarski i privredni sistem  radi drastičnog pada likvidnosti.

 Ukidanja eurizacije dovelo bi do efekta koji ekonomisti nazivaju «histerezis», što znači da bi značajan dio transakcija nastavio da se odvija u eurima, i to bi sa jedne strane vodilo porastu sive ekonomije, a sa druge do smanjenja budžetskih prihoda.

 MONITOR:  Da li je moguće zamisliti da, ako opstane zajednica, ostane euro u Crnoj Gori, ili da se uvede dvovalutni sistem, o čemu govore pristalice  održanja saveza sa Srbijom?

 KRGOVIĆ: Pristalice zajednice prvo  su bili krenule sa tezom o povratku na dinar. Kada su uvidjeli da bi to za njih moglo imati politički pogubne posljedice, jer je  euro opšte prihvaćen od strane gotovo svih građana Crne Gore i cijele privrede, prebacili su se na priču o dvovalutnom sistemu.. S druge strane,  u programima svojih partija zalažu se za povratak dinara, što smo pročitali i u vašem listu. Da li bi uradili ono što  piše u programskim dokumentima,  a što neće sada direktno da saopšte građanima, ili pak nešto treće, teško je reći. Pogotovu, jer su vodili kampanju i protiv marke i protiv eura.

 Monetarne vlasti u Srbiji muku muče da u svojoj zemlji prošire  monetarni prostor dinara, a sada im  to nude za džabe iz Crne Gore. Zašto bi se izlagali rizicima da se efekti nekozistentne monetarne i ekonomske politike iz Srbije prenesu na Crnu Goru? Vjerujem da građani Crne Gore neće dozvoliti povratak dinara ili dvovalutni sistem, jer bi to bilo na njihovu štetu.

 MONITOR: Možete li uporediti situaciju u Srbiji i Crnoj Gori kroz prizmu valuta  koje koriste i njihovog uticaja na privredu i građane?

 KRGOVIĆ: Euro je u velikoj mjeri uticao da stopa inflacije bude nižu nego što je u eurozoni. Na taj način je formirano stabilno i predvidivo makroekonomsko okruženje, koje podsticajno djeluje na privredni razvoj. Istovremeno, građani nisu u opasnosti da inflacija obezvrijedi njihove uloge i primanja, tako da je štednja u prethodnoj godini ostvarila trocifreni rast. S druge strane, prošlogodišnja stopa inflacije u Srbiji bila je najviša u Evropi. Koliko to negativno utiče na privredu, nije potrebno posebno komentarisati. Štednja u dinarima gotovo da ne postoji u Srbiji,  preko 90 odsto je u stranoj valuti, dominantno eurima.

 MONITOR:  Kamatne stope u Crnoj Gori su i dalje visoke iako je ušlo više inostranih banaka?

 KRGOVIĆ: Kamatne stope su i dalje visoke, mada je prisutan trend pada. Na pad kamatnih stopa uticaće i pojačana konkurencija zbog dolaska novih stranih banaka, privatizaciju državnih, kao i spajanje postojećih banaka. One banke koje ne budu pratile ovaj trend gubiće klijente, što će ugroziti njihovu profitabilnost, tako da će biti prinuđene da koriguju poslovnu politiku.

 Bankarski sektor je ključni generator ekonomskog razvoja Crne Gore, za razliku od tržišta kapitala koje to nije, ali morate ga imati.. Dolaskom stranih investitora konkurencija na bankarskom tržištu se zaoštrava, što se pozitivno odražava i na privredu i na građane. Na crnogorsko tržište nije ušla ni jedna problematična banka, ni jedna banka sa sumnjivim porijeklom kapitala. U poređenju sa drugim sektorima, bankarski ima najkvalitetnije investitore.

 MONITOR: Zašto nije došlo do normalizacije platnog prometa  sa Srbijom? Postoje li za to drugi razlozi ili se radi isključivo o nedostatku političke volje?

 KRGOVIĆ: Kada je od strane tadašnjih monetarnih vlasti Srbije pokrenuta inicijitiva za uspostavljanje platnog prometa to je bila maska za uvođenje dvovalutnog sistema u Crnu Goru. Kada smo to demaskirali i sveli na ravnopravni tretman valuta u slobodnom platnom prometu, odustali su od sopstvenog prijedloga. Niti smo ranije, niti sada ograničavamo platni promet  između Srbije i Crne Gore. Ovdje nema nikakvih prepreka za to. 

 MONITOR: Da li bi CBCG imala problema oko članstva u MMF i odnosa sa Svjetskom bankom nakon eventualnog osamostaljenja?

 KRGOVIĆ: Odnose sa međunarodnim finansijskim organizacijama mogli bi brzo da riješimo. Članstvo u UN-u, nije preduslov za članstvo u međunarodnim finansijskim organizacijama. Za samu proceduru, bez pripreme, treba šest do osam nedjelja. Važno  je da će se komunikacija i saradnja nastaviti u periodu od referenduma do učlanjenja. I u državnim institucijama Crne Gore imamo za to potrebne kapacitete.

 MONITOR: Kako ocjenjujete budući razvoj tržista kapitala u Crnoj Gori, posebno aktuelne inicijative o penzionim fondovima i osiguranju?

 KRGOVIĆ: Isticanjem prometa na tržištu kapitala (što samo po sebi ništa ne znači),  kroz agresivnu medijsku kampanju, neformalne grupe pokušavaju u drugi plan gurnuti nedostake koje treba otklanjati u ovoj oblasti. Propuštena je šansa da se to uradi kroz donošenje izmjena i dopuna Zakona o hartijama od vrijednosti, kojima su se mogli pored kodeksa koji sami donose, dodatno unaprijediti mehanizmi jednakog tretmana na tržištu - sprečavanje neformalnih uticaja, internih kontrola, sprečavanje tgrovanja na bazi preferencijalnog tretmana i insajderskih informacija,  unapređenje korporativnog upravljanja regulatora i uvođenje koncepta adekvatnosti kapitala. Zakon uvijek  pruža ječu zaštitu  od podzakonskog akta.

 Ako bi se usvojila zakonska rješenja kod regulacije osiguranja i penzionih fondova, desio bi se nonsens - bili bi jedinstveni u svijetu,  pored dvije berze na malom prostoru, imali bi regulaciju ovih segmenata finansijskog tržišta na tri mjesta,  uprkos izraženim trendovima unifikacije, naročito u malim zemljama kao što je Crna Gora. Unifikaciju su već uradile Estonija i Irska koje,  kada nam treba, navodimo kao uspješne primjere. Aktuelni zakonski prijedlozi nijesu usklađeni sa međunarodnim standardimam, na šta smo se obavezali.

 Kod privatnih penzionih fondova izlažemo se bespotrebnoj opasnosti, da bez sagledavanja rizika i slabosti u finansijskom sistemu, ishitreno idemo na primjenu zakona. Tek nam predstoji takozvana FSAP misija Fonda i Banke. Jasno nam je rečeno da treba sačekati  procjenu i preporuke te misije, pa se opredijeliti za dinamiku i rješenja.

 Predlagači masovne vaučerske privatizacije, koja nije unaprijedila korporativno upravljanje u preduzećima i značajnije doprinijela rastu investicija u njima, bi trebalo da dozvole da kroz javnu raspravu i drugi kažu šta je za Crnu Goru najbolje. Rješavanje ovako važnog pitanja, kao što je pitanje gdje i kako treba da čuvamo naše bijele pare za crne dane i ko će to da nadgleda i kontoliše, zaslužuje više vremena, pažnje i analize. Najmanje nam je  potrebna trka za zauzimanjem pozicija unaprijed. Nema potrebe da žurimo. Sve  možemo mnogo bolje urediti u nezavisnoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori.

 

 

INTERVJU GORANA KNEŽEVIĆA, ZAMJENIKA GENERALNOG DIREKTORA CBCG ZA KONTROLU BANAKA "EKONOMIST" MAGAZINU

10. 4. 2006. GODINE

 

Kako zaštititi deponente

Kod banaka kvalitet korporativnog upravljanja opredjeljuje stepen njene sigurnosti i stabilnosti. U Crnoj Gori za kvalitetno korporativno upravljanje u bankama važna je uloga regulatora, čiji posao je komplikovan i podliježe velikim pritiscima.

Istorijsko nasljeđe i slaba korporativna kultura u crnogorskim bankama, razlozi su za veću odgovornost regulatora i kontrolora. Primjena međunarodnih standarda u toj oblasti, bio je povod za intervju sa Goranom Kneževićem, zamjenikom generalnog direktora za kontrolu banaka CBCG. 

Šta se tačno podrazumjeva pod terminom “korporativno upravljanje”?
 Goran Knežević: Za mene jedna od najboljih definicija korporativnog upravljanja je ona data u Cadbury Izvještaju iz 1992. godine, koja kaže da je korporativno upravljanje sistem kojim se kompanija usmjerava i kontroliše. U savremenom društvu je znatno povećan broj strana zainteresovanih za poslovanje jedne kompanije. Zato su rasprave na temu korporativnog upravljanja sve intenzivnije. Slučajevi poput Enron-a, Allied Irish Bank, Wordcoma-a, Parmalat-a samo su dodatno podgrijali interesovanje za kvalitete korporativnog upravljanja. U svjetskim razmjerama posmatrano vlasništvo nad kompanijama postaje sve razuđenije, što čini uticaj pojedinačnog vlasnika manjim i kreira mogućnosti da se u praksi sa tim manipuliše na različite načine. Zato koncepti zaštite manjinskih akcionara kao i praksa zloupotrebe ove pozicije za kreiranje uticaja koji njoj nije srazmjeran. Poznati su metodi koje razvija Japanska mafija - Jakuze koja preko razgranatih korporativnih veza tzv. “sokaja” vrši uticaj na biznis i kompanije. Preko malog akcionarskog učešća zastupnici Jakuza se pojavljuju na sastancima akcionara, obezbjeđujući na različite načine da njihovi interesi budu realizovani kroz odgovarajuće odluke.

Zašto je kvalitet korporativnog upravljanja posebno značajan kod banaka?
 G. Knežević: Kod banaka kvalitet korporativnog upravljanja opredjeljuje stepen sigurnosti i stabilnosti banke, odnosno stepen sigurnosti na dugi rok da će sredstva deponenata i drugih bančinih povjerilaca biti vraćena pod uslovima koji su dogovoreni. Banke su visoko leveridžne institucije, što znači da posluju sa tuđim sredstvima te da je kapital rezidualna stavka u bilansu banke, koja služi za pokriće gubitaka iz bančinog poslovanja. Pri tom vlasnici banke opredjeljuju izbor menadžmenta u banci - koji onda donosi odluke o preuzimanju i upravljanju rizicima u poslovanju banke. Istorija bankarstva, na našim prostorima pogotovo, puna je primjera gdje su interesi vlasnika bili u suprotnosti sa konceptom sigurnosti i stabilnosti banke kao javnim dobrom. To su najčešće bili primjeri interesa preferencijalnog zaduživanja vlasnika i njegovih povezanih lica, koje je po iznosima znatno premašivalo konkretan vlasnički ulog ili korišćenje banaka kao interesnih servisa. Loše korporativno upravljanje u bankama je po pravilu dovodilo do bankarskih kriza, čije su posljedice često bile nesagledive, jer je teško izmjeriti gubitke koje bankarske krize izazivaju u smislu izgubljenog društvenog proizvoda koji bi bio ostvaren da nije bilo krize. Troškovi bankarskih kriza se u svijetu globalizacije dodatno multiplikuju, a krize teže lociraju, odnosno brže šire na cijelo svjetsko tržište. Zato savremena bankarska regulacija i supervizija korporativno upravljanje postavlja u centar interesovanja. Ono se tretira kao jedan od ključnih elemenata zaštite deponenata. Svi standardi i dokumenti Bazelskog komiteta za kontrolu banaka se, direktno ili indirektno, odnose na poboljšanje korporativnog upravljanja u bankama.

Koji su najrasprostranjeniji oblici organizacije upravljanja bankama i što su prednosti i nedostaci pojedinih oblika u odnosu na druge?
 G. Knežević: Dominiraju dva oblika organizacije upravljačke funkcije u bankama. Jedan je takozvani jednolinijski model sa upravnim odborom ili bordom direktora koji ima šira ovlašćenja i koji je kontrolisan direktno od skupštine akcionara, a drugi je dvolinijski model, gdje je bord direktora kontrolisan od strane sub strukture koja se obično naziva nadzorni odbor. Prednosti i nedostaci jednog u odnosu na drugi zavise od istorijskog naslijeđa, lokalnih prilika, kvaliteta supervizije, veličine banke i mnogih drugih faktora. Ni jedan model nema generalnu prednost nad drugim. Ono što je mnogo bitnije je da se uspostavi jasna linija razgraničenja upravljačkih od izvršnih funkcija, kompetentnost i nezavisnost onih koji upravljaju bankom, obezbjedi kvalitet nadgledanja menadžerskih struktura, kvalitetan sistem interne kontrole i kompetentnih i nezavisnih revizija i eliminaciju konflikta interesa.

Koje su ključne slabosti korporativnog upravljana u crnogorskim bankama?
G. Knežević: Mnoge od slabosti proizilaze iz negativnog istorijskog nasljeđa i slabe korporativne kulture. Njih nije lako u potpunosti eliminisati u kratkom roku. Neke dolaze od slabosti zakonodavnog okvira, dok neke izviru iz još uvijek finalno neprofilisane akcionarske strukture. Preciznije, kad govorimo o slabosti zakonodavnog okvira - može se konstatovati da Zakon o bankama nije dovoljno kvalitetan u regulisanju korporativnog upravljanja u bankama. Tu prije svega mislim na kvalitet riješenja u pogledu naglašavanja odgovornosti upravnog odbora za poslovanje banke, obezbjeđivanja djelovanja punog seta preventivnih politika supervizije, neodgovarajućeg razgraničenja ovlašćenja i odgovornosti, izbora i načina rada organa upravljanja u bankama, razrade opšteg okvira za upravljanje rizicima, razrade mjera prema bankama. Kroz podzakonsku regulativu smo nastojali da riješimo slabosti Zakona u mjeri mogućeg, ali to svakako nije dovoljno. Kad govorimo o slabim elementima istorijskog nasleđa, prije svega mislim na u praksi još uvijek izraženu koncentraciju upravljačkih i izvršnih funkcija obično u liku malog broja ljudi ili iz dijela menadžmenta ili iz redova akcionara. U ovaj korpus problema spada i često izražena kolektivizacija odgovornosti u tijelima upravnog odbora iza koje stoje stvarna moć pojedinaca. Kvalitet akcionarske strukture ima ključni uticaj na kvalitet sistema internih kontrola, internih i eksternih revizija. Generalno, nadzor menadžmenta u većini crnogorskih banaka traži poboljšanje uglavnom u segmentu nadgledanja i revidiranja politika i procesa, sistema izvještavanja, samostalnosti i sofisticiranosti interne revizije i planiranja nepredviđenih situacija, odnosno razvoja stresnog testiranja ponašanja banaka na uticaj promjene nepoželjnih faktora.

Koje mehanizme obično supervizija banaka koristi da bi poboljšala kvalitete korporativnog upravljanja u bankama?
G. Knežević: Brojne su politike koje simultano supervizija treba da koristi. Od onih preventivnih, kao što su politike ispitivanja kvalifikovanosti akcionara i menadžmenta, preko dijagnostičkih, kao što su ocjenjivanje kvaliteta nadzora od strane menadžmenta, kvaliteta sistema interne kontrole i interne revizije, kvaliteta upravljanja rizicima u svim fazama: identifikacije, mjerenja, kontrole i praćenja, do onih korektivnih politika koje se odnose na izricanje mjera, zahtjevanje smjene menadžmenta ili preuzimanja upravljanja nad bankom. Ne manje važna uloga supervizora banaka je da kreira ambijent u kome će jačati tržišna disciplina i svijest o značaju kvalitetnog korporativnog upravljanja nad bankama. Podizanje kvaliteta korporativnog upravljanja je najznačajniji i najkompleksniji zadatak supervizora banaka. On često sobom nosi rizike sukoba sa interesima menadžerskih i akcionarskih struktura u bankama koje u želji da zadovolje svoje partikularne i kratkoročne interese znaju da ne biraju sredstva za ostvarenje cilja. Za jednu zemlju koja organizuje svoju superviziju banaka izuzetno je loše ako ti i takvi interesi uspiju da naruše i samu stabilnost nacionalnog regulatora i supervizora i njegovu reputabilnost. U institucionalno zrelim sredinama praktično je nemoguće da interesi akcionara i menadžmenta budu pretpostavljeni interesima sistema kao cjeline. Na našim balkanskim prostorima se često polazi od pogrešno postavljene teze da treba ograničavati mogućnosti i snagu institucije koja obavlja superviziju banaka, dok se na razvijenim tržištima polazi od premise velike, često jedine odgovornosti nacionalnog regulatora i supervizora za stabilnost sistema, pa time i povjerenja u njega. Naša svijest i logika naših pravnih sistema često je u suprotnosti sa međunarodnim standardima, koje se deklarišemo da ćemo primjenjivati. U takvoj situaciji se posao supervizora banaka dodatno komplikuje i podliježe velikim pritiscima sa kojima se može izboriti samo visoko izgrađena etičnost i profesionalnost.

Šta smo naučili iz prošlosti i šta činimo da se greške ne ponove?
G. Knežević: Ako govorimo o korporativnom upravljanju u bankama - onda smo imali mogućnost da naučimo dosta toga kao lekcije prošlosti. Tu prije svega mislim na to da su troškovi rješavanja bankarskih kriza neprocjenjivo visoki, da je loše upravljanje bankom neminovan put do njene propasti, da uticaj države na banke generalno nije dobar, da “one man show” skoro bez izuzetka dovodi do velikih gubitaka, da inflacija kreira velike mogućnosti za iskrivljeno prikazivanje slike finasijske pozicije banke, da kod propadanja banaka najviše stradaju deponenti, da je kvalitete regulative mnogo manje važan od kvaliteta njene implementacije. Ovih nekoliko godina smo se u Crnoj Gori trudili da prije svega ne izmišljamo “toplu vodu”, nego da usvojimo ono što je u svjetskim razmjerama proklamovano kao najbolja praksa u regulisanju i kontrolisanju banaka.

Da li Centralna banka time što daje saglasnost za izbor direktora banke garantuje za njegov rad?
G. Knežević: Davanje saglasnosti na izbor direktora je aktivnost supervizora iz seta preventivnih politika za jačanje korporativnog upravljanja. Data saglasnost nikako ne znači da supervizor garantuje za kvalitet angažovanja direktora. Akcionari su ti koji, direktno ili indirektno preko upravnog odbora, biraju direktora, pa je to njihova odgovornost. U slučaju saglasnosti koje daje CBCG - ona samo znači da su zadovoljeni formalni uslovi propisani zakonom. Sada izmjenjeni Osnovni Bazelski principi efikasne kontrole predviđaju da supervizor treba da kontinuirano preispituje kvalifikovanost članova upravnog odbora i višeg menadžmenta da obavljaju povjerene im poslove u bankarstvu. To podrazumjeva širenje broja lica koje trebaju da dobiju saglasnost za rad u bankarstvu, ali i širenje i jačanje kriterijuma za dobijanje saglasnosti, kao i uvođenja u praksu mogućnosti da one budu oduzete.

 

 

 

 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "POBJEDA"

31.12.2005. GODINE


 Nezavisna Crna Gora ekonomski potpuno održiva

Crna Gora ima potpuno nezavisnu monetarnu politiku i sopstveni bankarski sistem. U državnoj zajednici već postoje dva monetarna sistema, kao u dvije nezavisne države, zaokružen je i nezavistan carinski sistem, nezavisna poreska politika sa potpuno samostalnim budžetom. Crna Gora isključivo svojim sredstvima finansira obaveze prema međunarodnim povjeriocima. To znači da se svi javni rashodi finansiraju iz crnogorskog budžeta na bazi prihoda prikupljenih na teritoriji Crne Gore. To takođe znači da je Crna Gora u ekonomskom smislu već sada potpuno nezavisna, jer postoje izgrađene institucije i ekonomija funkcioniše na globalnom tržištu, kaže Ljubiša Krgović, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore. Crnogorska preduzeća koja nastupaju na srpskom tržištu suočavaju se sa konkurencijom tamošnjih preduzeća, kao i stranih koja posluju na tom tržištu. Iz svega je nedvosmislen zaključak da eventualno proglašenje nezavisnosti neće imati neke značajnije reperkusije na crnogorsku ekonomiju. To uostalom potvrđuje i nedavno poboljšanje kreditnog rejtinga Crne Gore.
Sa povratkom, početkom prošlog vijeka izgubljene monetarne suverenosti (ograničenog tipa) Crne Gore, 2. novembra 1999. godine, kontinuirano se poboljšavaju najvažniji makroekonomski indikatori, poput: stope inflacije, štednje, depozita, kredita, budžetskog deficita, stopa rasta BDP i dr. Ovo nesumnjivo potvrđuje hipotezu da je odluka o preuzimanju monetarne suverenosti bila prava odluka. Međutim, nije cilj Crne Gore da monetarnu suverenost ima na neograničen vremenski period. Dugoročni cilj Crne Gore je članstvo u Evropskoj uniji i Evropskoj monetarnoj uniji. Unutar Evropske monetarne unije, sve zemlje članice odriču se značajnog dijela monetarne suverenosti prenoseći je na Evropsku centralnu banku. Činjenica koja ohrabruje je ta da će Crna Gore već ove godine ispuniti skoro sve mastrihtske kriterijume za priključenje Evropskoj monetarnoj uniji. Razvoj događaja u proteklih pet godina demantovao je skeptike i potvrdio naša predviđanja u ovom segmentu.
U zemljama koje koriste stranu valutu djelimično je ograničena monetarna suverenost, ali ona nije isključena, kazao je Krgović odgovarajući na podsjećanje da dio ekonomista smatra da je nemoguća suverenost sa tuđom valutom. U režimu eurizacije, Centralna banka nema na raspolaganju politiku ponude novca. Međutim, i u ovom režimu Centralna banka ima na raspolaganju druge instrumente koji odslikavaju monetarnu suverenost. Pomenuću samo neke od njih, kakvi su politika obavezne rezerve, krediti za likvidnost, politika diskontne stope, operacije na otvorenom tržištu, supervizija i regulacija bankarskog sistema. Takođe, posljednjih godina raste broj zemalja koje se opredjeljuju za ovaj režim. Bankarski sistem Crne Gore i po nivou razvijenosti i po stepenu sprovedenih reformi prednjači u crnogorskoj privredi. Slobodno mogu reći da na određeni način, on u velikoj mjeri pokreće razvitak privrede Crne Gore. Ali važi i obrnuta uslovljenost da uspješna privreda podstiče razvitak bankarskog sistema. Svi agregati povezani sa bankarskim sistemom imaju izuzetno visoke stope rasta. Tako je, na primjer, u poslednjih godinu dana potencijal banaka povećan za 39,9 odsto, odobreni krediti za 38,5 odsto, depoziti za 54,6 odsto, a štednja za čak 116,1 odsto. Ohrabrujuće djeluje i podatak da prosječan mjesečni rast bilansne sume banaka za deset mjeseci ove godine, iznosi 15,7 miliona eura. Svi posmatrani agregati imali su najviše vrijednosti od uvođenja eurizacije. Bankarski sistem, posmatran u cjelini, ima visok nivo likvidnosti. Tako na primjer, na kraju oktobra ove godine raspoloživa sredstva banaka za plaćanje iznose 178,7 miliona eura, a izvršena plaćanja iznose 25,2 miliona eura. Istovremeno je poboljšana ročna i sektorska struktura izvora i plasmana banaka. Ono što mene lično raduje je činjenica da je prosječna ponderisana kamatna stopa u opadanju i u odnosu na prethodnu godinu niža je za oko dva odsto. Naravno, kamatne stope su trenutno više nego što bismo željeli, ali u 2006. godini očekujemo nastavak opadajućeg trenda kamatnih stopa, ističe Krgović.
Privatizacija u bankarskom sektoru tekla je najbrže, tako da danas državno učešće u bankarskom sektoru iznosi svega 13,8 odsto. Do kraja naredne godine možemo očekivati završetak procesa privatizacije u sektoru bankarstva, za koji strani investitori imaju izuzetno visok nivo interesovanja. Nakon privatizacije Podgoričke banke, počinje da radi i Hipo Alpe Adrija sa vrlo ambicioznim planom razvoja i našom dozvolom, kaže predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiša Krgović.

Javnu potrošnju moramo smanjivati

U uslovima eurizacije, "zdrava" fiskalna politika od ključnog je značaja za održivost sistema. Pohvalno je što se nivo budžetskog deficita kreće oko dva odsto, što je ispod maksimuma dozvoljenog mastrihtskim kriterijumom i da postoji tendencija njegovog opadanja. Činjenica je, međutim, da je javna potrošnja u odnosu na nivo razvijenosti privrede previsoka i da je treba postepeno smanjivati. Previsoka javna potrošnja znači preveliko poresko zahvatanje od privrede i građana, što svakako utiče na smanjenje njene konkurentnosti. Ukoliko pogledamo strukturu javne potrošnje, primijetićemo da njen nivo nije lako sniziti, jer je veliki broj rashoda fiksnog karaktera, kao što su obaveze po spoljnjem dugu i obaveze za staru deviznu štednju. Dok je za neke oblasti, poput zdravstva i obrazovanja, i postojeće izdvajanje - nedovoljno. U suštini, oni javni rashodi koji se mogu i moraju smanjivati odnose se na prevelik broj zaposlenih u javnom sektoru i raznim državnim agencijama. Iako je mjera smanjivanja zaposlenih bolna, ona će u godinama koje predstoje biti nužna.

Poboljšanje platnog bilansa za najkasnije pet godina

Spoljnotrgovinski deficit i niska konkurentnost su povezani problemi. U strukturi platnog bilansa deficit postoji samo u robnom bilansu, a u svim ostalim podbilansima imamo suficit. Međutim, suficit ostalih podbilansa platnog bilansa nije dovoljan da kompenzuje visok nivo deficita robnog bilansa. To znači da je u toku specijalizacija Crne Gore na principu komparativnih prednosti. Jasno je da Crna Gora ima komparativne prednosti u uslužnom sektoru, dok je stepen konkurentnosti u industrijskoj proizvodnji nizak. Sa završetkom procesa privatizacije i prestrukturiranja crnogorske privrede, nekonkurentna preduzeća će kroz privatizaciju dobiti nove vlasnike koji će podići njihov stepen konkurentnosti ili će biti osuđena na bankrotstvo. To znači da je u srednjoročnom periodu od tri do pet godina moguće očekivati poboljšanja u platnom bilansu i podizanje nivoa konkurentnosti. Takođe, treba imati u vidu činjenicu da je deficit vjerovatno nešto niži nego što je statistički registrovan. U platnom bilansu su potcijenjeni prihodi ostvareni u turizmu, jer se značajan dio ovih prihoda ostvaruje u "sivoj zoni", što naravno otežava njihovu pravu evidenciju. Takođe su potcijenjeni i transferi, budući da veliki dio njih još dolazi u gotovinskom obliku i nije registrovan prilikom ulaska u Crnu Goru. Vjerovatno su djelimično potcijenjene i transakcije koje se obavljaju u gotovini sa Srbijom i Kosovom.

Novčana masa stalno raste

Prilikom računanja novčane mase, sa problemom procjene gotovine u opticaju suočavaju se sve zemlje koje ne koriste sopstvenu valutu, poput EU ili zemalja koje imaju konvertibilnu valutu koja se koristi u velikom broju drugih zemalja, na primjer SAD. U Crnoj Gori smo za rješenje ovog problema angažovali i strane eksperte, koji su izveli zaključak da novčanu masu u Crnoj Gori nije moguće precizno procjeniti. Sve ostale komponente novčane mase su poznate i vrlo se precizno prate. Zaključak koji proizilazi iz monetarne statistike, uz ovo već pomenuto ograničenje, je da je novčana masa u konstantnom porastu. Tako je, na primjer, najširi novčani agregat M1 na kraju 2003. godine iznosio 386 miliona eura, a u oktobru 2005. godine 539 miliona eura.

Dogodine inflacija dva odsto

Ove godine smo ostvarili dugoročni cilj - stopu inflacija koja odgovara mastrihtskim kriterijumima. Najvjerovatnije će (prema mastrihtskim kriterijumima) maksimalna dozvoljena ovogodišnja stopa inflacije iznositi oko 2,6 odsto. Moje očekivanje je da će u 2006. godini stopa inflacije iznositi oko dva odsto. Dalje značajnije obaranje inflacije moglo bi da bude kontraproduktivno. Danas ne postoji nijedan ozbiljniji ekonomista niti ijedna centralna banka koja priželjkuje nultu stopu inflacije (ne računajući zemlje koje se suočavaju sa deflacijom). U ekonomskoj teoriji i praksi ne postoji konsenzus o tome kolika je optimalna stopa inflacije, ali najveći broj ekonomista će vam sugerisati da je poželjna stopa inflacije između jedan odsto i tri odsto. Tako je, recimo, cilj Evropske centralne banke stopa inflacije od oko dva odsto. Deflacija, takođe, nije poželjno stanje, jer ona destimuliše štednju i depozite, otežava poslovanje bankarskog sistema, smanjuje nivo agregatne tražnje i vodi recesionim pritiscima. Prema mastrihtskim kriterijumima maksimalno dozvoljena stopa inflacije je 1,5 odsto, plus prosječna stopa inflacije u tri zemlje sa najnižom stopom inflacije. S tim što se u zemlje sa najnižom stopom inflacije ne računaju one članice Evropske monetarne unije koje bi eventualno imale negativnu stopu inflacije, jer se to ne smatra pozitivnim ostvarenjem.

 

 

 

 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE LJUBIŠE KRGOVIĆA AGENCIJI "MINA-BUSINESS"

 5.1.2006. GODINE

 
CBCG – DUG - POKAZATELJI

Otpis vodi u nisku zaduženost



Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Crna Gora će, ukoliko joj ove godine bude otpisano 26 miliona EUR duga Pariskom klubu povjerilaca, biti svrstana u zemlje sa niskom zaduženošću prema inostranstvu, saopštio je predsjednik Savjeta crnogorske Centralne banke (CBCG) Ljubiša Krgović.

Spoljni dug sad iznosi 31 odsto ukupne crnogorske godišnje vrijednosti proizvedene robe i usluga, a Crna Gora se prema metodologiji Svjetske banke, nalazi na granici između nisko i umjereno zaduženih zemalja.

»Granica je 30 odsto, a ako dođe do očekivanog otpisa spoljnog duga prema Pariskom klubu, on će pasti ispod tog procenta i Crna Gora će se naći u grupi nisko zaduženih zemalja«, rekao je Krgović u intervjuu agenciji Mina-business. »Da li će ili ne doći do otpisa ovog dijela spoljnjeg duga, nažalost, ne zavisi od Crne Gore, jer smo mi ispunili sve što je bilo dogovoreno«.

Uslov za otpis duga Pariskom klubu je završetak aranžmana koji je Međunarodni monetarni fond prije tri i po godine odobrio Državnoj zajednici, što bi trebalo da se dogodi krajem januara. Pariski klub povjerilaca je 2002. godine otpisao crnoj Gori 51 odsto duga, a sada se očekuje otpis još 15 odsto.

»Ukoliko ne dođe do otpisa spoljnog duga, onda je realno očekivati da će i u narednoj godini on zadržati nepromijenjeno ušešće od oko 31 odsto«, dodao je Krgović.

Crnogorski javni dug, prema Vladinoj Strategiji upravljanja njim, iznosi oko 43 odsto bruto domaćeg proizvoda i značajno je niži od preporuke Evropske unije, odnosno Mastrihtskog kriterijuma, kojom je gornja granica postavljena na 60 odsto.

I prema ovom kriterijumu, dodao je Krgović, situacija u Crnoj Gori je povoljnija nego u velikom broju zemalja EU.

On je kazao da su crnogorski pokazatelji u monetarnoj sferi prošle godine bili iznad svih očekivanja.

»Stopa inflacije za prvih 11 mjeseci iznosila je svega 1,7 odsto i ukoliko ne bude nekih neočekivanih cjenovnih skokova do kraja godine trebalo bi da iznosi oko dva odsto. To je znatno ispod Mastrihtskog kriterijuma i biće niža nego u velikom broju zemalja EU«, rekao je Krgović.

Iznosi štednje, depozita i odobrenih kredita su najviši od uvođenja eura, odnosno njemačke marke, ali su i ostvarene stope rasta izuzetno visoke. U prethodnoj godini je štednja stanovništva povećana za 116,5 odsto, depoziti za 54,6 odsto, a ukupni krediti za 38,5 odsto.

»Kamatne stope su i dalje više nego što bismo željeli, ali je prisutna tendencija njihovog opadanja. U ovoj godini prosječna ponderisana kamatna stopa je opala za dva procentna poena na ispod 11 odsto«, rekao je Krgović.

On očekuje da će se stopa inflacije ove godine održati na nivou sličnom prošlogodišnjem, koji treba održavati i dalje. Ta procjena ne podrazumijeva značajnije poskupljenje struje, a u CBCG smatraju da neće doći do povećanja cijena osnovnih životnih namirnica, koje će od januara umjesto oslobađanja poreza na dodatu vrijednost biti oporezovane manjom stopom od sedam odsto.

Analize CBCG ukazuju da je realno očekivati nastavak tendencije rasta štednje i kamata, ali po nešto umjerenijim stopama. Od devet banaka koje su odgovorile na pitanja u vezi sa inflatornim očekivanjima u narednoj godini, postavljena u anketi CBCG, samo jedna je najavila zadržavanje ovogodišnjih, dok ostale očekuju pad.

»Realno je da se i ove godine nastavi blago opadanje prosječnih ponderisanih kamatnih stopa, za jedan do dva procentna poena«, očekuje Krgović uz ocjenu da bi to bilo značajno za životni standard građana i finansiranje privrede.

On smatra da je u monetarno-finansijskoj sferi ove godine potrebno održati postignutu stopu inflacije i visoke stope rasta štednje, depozita i odobrenih kredita i nada se da će biti završena privatizacija u bankarskom sektoru.

U oblasti fiskalne politike, kako je dodao, neophodno je dalje postepeno snižavanje budžetskog deficita, kao i ulaganje dodatnih napora na smanjenju javne potrošnje i broja regulatornih tijela.

»Izuzetno je važno da ostvarimo visok priliv stranih investicija, iako je možda nerealno da ponovimo prošlogodišnji zbog nekoliko velikih privatizacija, Telekoma, Kombinata aluminijuma i Podgoričke banke«, kazao je Krgović. »Da bi se oporavila industrijska proizvodnja i da bi se podigao stepen konkurentnosti domaće privrede, neophodno je ubrzati privatizaciju i restrukturiranje velikih preduzeća«.

Prema njegovim riječima, nakon tri izuzetno uspješne godine, prošlogodišnji rezultati u bankarskom sektoru su bili još bolji, između ostalog, i zbog rekordnog rasta depozita i bilansne sume, većeg interesovanja za privatizaciju, dokapitalizaciju i promjene vlasničke strukture, popravljanja ročne i sektorske strukture izvora i plasmana, jačanje sigurnosti boljim i obuhvatnijim upravljanjem rizicima, ali i širenja finansijskog posredovanja preko ulaska novih banaka i institucija.

»Ekos i Jugobanka Podgorica su i dalje u postupku likvidacije, odnosno stečaja, koji neprimjereno dugo traju usljed neefikasnosti sudskog sistema. Pljevaljska banka je u postupku privatizacije, što se uskoro očekuje i za Nikšićku, a Hipotekarna, nažalost, još pod širokim spektrom mjera CBCG izrečenih zbog popravljanja njenog stanja«, podsjetio je Krgović.

On je kazao da Hipotekarna banka mora da ispuni te mjere, jer je u poslovanju kršila zakonske odredbe i bila u teškoj finansijskoj situaciji i za vrijeme nove uprave, odnosno u posljednjih sedam mjeseci prošle godine.
 

 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "VIJESTI"

07.01.2006.

PREDSJEDNIK SAVJETA CBCG LJUBIŠA KRGOVIĆ TVRDI DA ĆE ULAZAK NOVIH BANAKA UNAPRIJEDITI TRŽIŠTE

 Kamate će padati ali ne naglo

Podgorica - Predsjednik savjeta Centralne banke Ljubiša Krgović u intervjuu “Vijestima” kazao je kako očekuje postepeni pad kamata na crnogorskom tržištu, što će, između ostalog, biti posljedica dolaska novih stranih banaka.
- U 2006. godini očekujem još značajniju ponudu kredita i drugih bankarskih usluga, dodatna pregrupisavanja unutar bankarskog sektora, kao i donošenje novog zakona o bankama. Taj zakon bi između ostalog, trebalo da dodatno otvori prostor za jačanje finansijskog posredovanja. Očekujem dodatno poboljšanje upravljanja svim rizicima u bankarskom poslovanju i nastavak trenda opadanja kamatnih stopa. Kada govorimo o veličini, trendovima i obračunu kamatnih stopa čini mi se da u javnosti postoji pogrešno viđenje ove problematike. Niko ne spori da je prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa ispod 11 odsto još visoka u odnosu na razvijeno okruženje ili platežnu sposobnost većine zajmoprimaca. Pritom, pogrešno je o nivou kamatnih stopa zaključivati na bazi pojedinih kreditnih proizvoda, linija ili banaka uzimajući u obzir ekstremno loše primjere ili raspone date kamatnim politikama banaka. Sličan je slučaj kada se zaključuje da nema promjena njihovog niova.
U crnogorskom bankarskom sistemu, prema našim proračunima za raniji period i ovu godinu, prosječna ponderisana kamatna stopa je sa preko 25 odsto u 2002. godinu opala na 11 odsto za 2005. godinu. Veoma je mali broj primjera iz zemalja u tranziciji gdje je nominalna kamatna stopa za četiri godine toliko opala. U 2005. godini prosječna ponderisana kamatna stopa u odnosu na proračun koji smo pravili za 2004. opala je za više od dva odsto. To je trend koji očekujemo da će se nastaviti i u 2006. godini. Stoga je evidentan pozitivan trend kretanja prosječne ponderisane aktivne stope banaka. U Crnoj Gori možemo računati na postepeni, nikako nagli pad kamatnih stopa. To je naša realnost. Banke koje kasne sa uklapanjem u takvu realnost već plaćaju ili će naknadno platiti cijenu kroz gubitak tržišnog učešća.
Ą Šta će donijeti dolazak novih banka, Sosisjete ženeral i Hipo alpe adria, na crnogorsko tržište?
Očekujem da će kroz ulazak renomiranih stranih banaka u crnogorski bankarski sistem jačati ponuda novca. Kroz jačanje konkuretnosti banke smanjiti razlika između kamate na depozite i plasmane. Veća profitabilnost tražiće se u boljem upravljanju rizicima i troškovima.
Ključne barijere bržem padu kamatnih stopa u narednoj godini ostaće:
- pitanja finansijske discipline i efikasne zaštite povjerilaca
- nedovoljan kvalitet upravljanja likvidnošću zajmoprimalaca koji dolaze iz sektora privrede i nerazumijevanje značaja blogovremenog i tačnog dostavljanja podataka bankama za izgradnju kreditne istorije - nedovoljna analitičnost banaka prilikom strukturiranja cijene plasmana na bazi ocjene njihovog rizika kod planiranja povraćaja na ulaganja kao instrumenta trži-šnog pozicioniranja
- plitkost tržišta nekretnina i nedostatak mogućnosti sikjuritizacije.
Ą Postoji li opasnost da sniženje kamatnih stopa dovede do povećanja inflacije, što je bio slučaj u Srbiji?
Posljednjih par godina prisutna je visoka kreditna ekspanzija što se može ocijeniti pozitivnim, jer nijedna tržišna privreda ne može funkcionisati bez značajne kreditne ponude. Ipak, ukoliko pogledamo učešće kredita u društvenom prizvodu koje iznosi oko 29 odsto BDP-a, što još nije kritično da bi kreditna ekspanzija mogla predstavljati generator rasta inflacije. U prethodnim godinama, kreditna ekspanzija nije imala gotovo nikakav uticaj na porast inflacije već je ona u najvećoj mjeri uticala na porast deficita tekućeg računa s obzirom na to da su se krediti u najvećoj mjeri koristili za kupovinu uvoznih proizvoda poput automobila, bijele tehnike itd.
U svakom slučaju CBCG ima instrumente da kontroliše eventualnu pregrijanu ponudu novca, odnosno kreditnu aktivnost banaka, a to je prije svega politika rezervisanja kod ocjene kredita.
Ą Šta predviđate kada su u pitanju depoziti u bankama? Da li su svi depoziti države povučeni iz banaka?
Depoziti su najjeftiniji izvor plasmana i očekujem nastavak trenda njihovog rasta. Prema podacima iz septembra ove godine, ukupni depoziti su povećani za 150,6 miliona eura, što znači da je u periodu od godinu dana ostvaren rast po stopi od 58,95 odsto. Pri tom su depoziti stanovništva, koji čine 34,82 odsto ukupnih, ostvarili značajan porast u jednogodišnjem periodu za 78 miliona eura, odnosno za 122,50 odsto. Minula 2005. godina je bila rekordna u pogledu rasta depozita koji je značajno nadmašio rast ukupnih kredita. Sjetićete se da je to sasvim suprotno pesimističkim prognozama koje su se iz različitih izvora mogle čuti tokom 2003. i na početku 2004. godine. Te prognoze govorile su da će bankarski sektor uskoro propasti, da nema ni govora o vraćanju povjerenja u banke i da će bankarski sektor postati nelikvidan zbog opšte nelikvidnosti u privredi i sl. Mi smo tada imali potpuno drugačija očekivanja i vrijeme ih je potvrdilo. Znate, najlakše se baviti lošim predviđanjima, jer ukoliko se loša stvar ne ostvari, pesimizma se niko i ne sjeća, ali ako se pak ostvari, prognozer vrlo lako dobija atribut proroka.
Mi u Centralnoj banci Crne Gore svoja pozitivna očekivanja u pogledu daljeg rasta depozita ne temeljimo samo na dosadašnjim trendovima. Mi ih baziramo na evidentnom rastu konkurentnosti bankarskog sektora, planovima za ulazak filijala stranih banaka na tržište i daljem unapređivanju šeme zaštite depozita. Svakako da uspješnost pojedinačnih banaka u prikupljanju depozita zavisi od njihove sposobnosti da pruže kreditnu podršku i da razvijaju odnos sa klijentima. Ali, ne manje, ovaj uspjeh zavisi od njihovog upravljanja rizicima i trenutnog tržišnog učešća, njihovog strateškog planiranja i ukupne sposobnosti da izgrađuju povjerenje i šire depozitnu osnovu. Tu se, ustalom, mogu očekivati značajne razlike i diferencijacije među bankama.
S tim u vezi je i pitanje koncentracije depozitno-kreditnog odnosa banaka sa državom. Pod pojmom “država” ovdje mislim na Budžet RCG, državne fondove, javna preduzeća i organe lokalne samouprave i njihove fondove. Značajan iznos (89,85%) depozita državnog sektora koncentrisan je kod tri banke, gdje je posebno izražena neto pozicija državnog sektora kao davaoca sredstava. Prema preporukama CBCG, u odnos državnog sektora i banaka treba unijeti više transparetnosti i kao ocjene rizičnosti banaka od strane državnog sektora. To samo može doprinijeti konkurentnosti, a time i padu kamatnih stopa. U svakom slučaju i u tom segmentu je situacija sve bolja.
Ą Šta predviđate kada je riječ o štednji? Očekujete li još veće povjerenje građana u banke?
Sektor stanovništva u 2005. godini ostvaruje pozitivan i značajan kreditno-depozitni odnos u iznosu većem od 20 miliona eura. To znači da stanovništvo sada drži više novca kod banaka nego što im je izdato kredita. Moja su očekivanja u pogledu daljeg rasta depozita stanovništva u 2006. godini veoma pozitivna. Depoziti možda neće imati dinamiku rasta iz 2005. godine, ali će svakako imati dvocifrenu stopu. Na rast depozita pozitivno će uticati dodatna kreditna ekspanzija u narednoj godini. Sve to nesumnjivo svjedoči o kontinuitetu povratka povjerenja u bankarski sektor.

NIJE REGISTROVAN SAV PRILIV NOVCA

Ą Crna Gora ima problem deficita razmjene sa inostranstvom. Prema statistici, sva novčana masa u eurima trebalo je da je izašla iz Crne Gore, a to se nije desilo.
U eurizovanim zemljama, poput Crne Gore, platno bilansna kretanja su jedini izvor kreiranja i povlačenja nacionalne valute. U slučaju Crne Gore, na prvi pogled postoji paradoksalna situacija da i pored deficita platnog bilansa postoji porast novčane mase. To se može objasniti preko tri argumenta.
Suficit u sektoru usluga, priliv stranih investicija i prihodi od privatizacije uticali su na povećanje količine novca. Međutim, i prethodnih godina kada nije postojao ovako veliki priliv SDI dolazilo je do rasta novčane mase. To se objašnjava prije svega činjenicom da je stvarna situacija u platnom bilansu znatno bolja nego što je statistički registrovana. Značajni prilivi prije svega po osnovu turizma, transakcije sa Srbijom i Kosovom koje se u skladu sa propisima mogu obavljati u gotovini, su potcijenjene u platnom bilansu. Takođe je potcijenjena i pozicija transfera iz inostranstva jer novac koji naši ljudi zaposleni u inostranstvu unose u gotovini, što uglavnom nije registrovano u platnom bilansu. 

U SRPSKIM BANKAMA NALAZI SE 50 MILIONA CRNOGORSKE ŠTEDNJE

Ą Štediše srpskih banaka iz Crne Gore i dalje se ne isplaćuju. Kako naći rješenje za ove ljude koji su realno diskriminisani?
Ovo je vrlo složeno pitanje u odnosima sa Srbijom, a zbog koga, nažalost, trpe naši građani. U skladu sa Ustavnom poveljom i Zakonom o njenom sprovođenju, u nadležnim tijelima predstavnici CBCG i Vlade konstantno su se zalagali za rješavanje ovog pitanja. Ministar finansija i ja smo tražili da se obustavi prodaja imovine filijala srpskih banaka u Crnoj Gori, i da se na taj način obezbijedi dio izvora za otplatu štednje ovim građanima. Podsjećam da je dio ove štednje bio deponovan kod bivše NBJ, a da Crna Gora od zajedničkih deviznih rezervi nije dobila još ni centa, iako je prihvatila sve obaveze po međunarodnim kreditima. Prema odgovoru srpske strane, eventualno bi se iz sredstava iz stečaja ovih banaka moglo nadomjestiti 15 odsto štednje. U skladu sa stečajnim prioritetima, ako bi srpski pravosudni organi i sud državne zajednice poštovali postojeći pravni sistem, ukinuli bi propise koji u ovom dijelu u Srbiji diskriminišu građane Crne Gore u odnosu na građane Srbije. U međuvremenu su za rješavanje ovog problema, pokrenuti postupci pred međunarodnim sudovima pošto Bazelska arbitraža nije dala rezultat. Od srpske strane, do sada nijesmo uspjeli da dobijemo čak ni podatke o kolikom se iznosu štednje naših građana u Srbiji radi (mimo filijala njihovih banaka, jer sa tim podacima raspolažemo). Prema slobodnim procjenama, taj iznos nije manji od 50 miliona eura.

 

 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE "EKONOMISTU"

9.1.2006. GODINE

Crnogorci štediše

Bilansna suma banaka bi za tri do četiri godine mogla da dostigne vrijednost BDP - Privatizacija gotovo završena -Povjerenje građana u banke je povraćeno, o čemu govori visok nivo štednje

 

Po opštoj ocjeni stručne javnosti, reforme u crnogorskom bankarstvu najviše su odmakle i smatra se da je to najuređeniji sektor. Bio je to povod za intervju sa Ljubišom Krgovićem, predsjednikom Savjeta Centralne banke Crne Gore.

: Za godinu dana bilansna suma banaka je porasla za 181 milion eura, odnosno 43,6 posto u odnosu na kraj devetog mjeseca prošle godine. Na dan 30.09.2005. iznosila je 595 miliona eura. Da li to bilansna suma raste brže nego prethodnih godina i kako Vi to objašnjavate?

Ljubiša Krgović: U ovoj godini je ostvaren izuzetno brz rast bilansne sume banaka i njen nivo predstavlja najvišu vrijednost bilansne sume od uvođenja eurizacije (odnosno DEM). Na kraju trećeg kvartala, u odnosu na kraj prethodne godine bilansna suma povećana je za 44 odsto. U istom periodu 2004. godine bilansna suma je povećana za 12,4, a u 2003. za 14 odsto. Najjednostavnije rečeno - brz rast bilansne sume banaka rezultat je činjenice da danas imamo “zdrav” bankarski sistem i da su reforme uspješno sprovedene.

: Šta to znači za ekonomiju Crne Gore i kad će se ostvariti vaše predviđanje da se bilansna suma primakne BDP?

Lj. Krgović: Očekujem da bi to moglo da se dogodi za 3-4 godine. Naravno, ako se nastave ovakvi ili približni trendovi rasta. U prilog takvom razvoju, pak, govori pojava novih kvalitetnih investitora na crnogorskom bankarskom tržištu i njihovi ambiciozni planovi, kao i otpočinjanje procesa pridruživanja EU. Tako je, na primjer, u prva tri kvartala ove godine stopa rasta bilanse sume banaka bila 11,5 puta veća od stope rasta BDP. Učešće bilansne sume banaka u društvenom proizvodu na kraju trećeg kvartala bilo je nešto iznad 50 odsto, što je otprilike na nivou regionalnog prosjeka, ali je znatno niže nego u Evropskoj uniji, gdje je bilansna suma banaka dvostruko viša od BDP. Viša bilansna suma znači razvijeniji bankarski sektor, a opšte je poznato da postoji uzajamna uslovljenost između razvoja privrede i bankarskog sektora.

: Istovremeno rastu i krediti. Oni su 30. septembra iznosili 339,6 miliona eura, dok su depoziti bili 406 miliona eura.

Lj. Krgović: Stope rasta kredita i depozita su izuzetno dinamične. Od septembra prošle do septembra ove godine depoziti su povećani za 59 odsto, dok su ukupni krediti povećani za 41,7 odsto. Rast ovih veličina je indikator rasta obima bankarskog poslovanja. Kao i rast bilansne sume banaka, i to je rezultat reformi sprovedenih u bankarskom sistemu. Još bih samo dodao da je od velikog značaja za očuvanje zdravog bankarskog sistema da depoziti budu viši od odobrenih kredita.

: Ukupni akcijski kapital banaka iznosi oko 81 milion eura, što je mnogo manje od ukupno odobrenih kredita. Na primjer, plasmani jedna banka su 220 miliona eura, a akcijski kapital 16 miliona. Može li to dovesti do problema?

Lj. Krgović: Akcijski kapital i ukupni kapital su rezidualne stavke bilansa banaka. Kapital je neophodan za otpočinjanje bankarskog poslovanja i kao veličina koja treba da apsorbuje potencijalne i ostvarene gubitke iz bankarskog poslovanja. Tako da je prava mjera odnosa između rizika koje banka preuzima plasirajući sredstva, veličina rizičnog kapitala koji se dobija kada se od ukupnog kapitala banaka odbiju stavke koje se uglavnom odnose na gubitke i rezervacije po osnovu potencijalnih gubitaka, kao i ulaganja u druga pravna lica. Rizični kapital po jedinici rizikom ponderisane aktive je refleksija rizika u poslovanju banke. Nekada natprosječno visok akcijski kapital kao procenat ukupnog bilansa, nije adekvatan rizičnom profilu banke. Isto kao što ispodprosječno mali kapital može biti adekvatan za rizični profil banke. Zato u savremenom poimanju bankarskog poslovanja nikako ne možemo govoriti o nekom prostom aritmetičkom odnosu između kreditnog portfolija ili ukupne aktive banaka i njihovog kapitala, već o koeficijentu solventnosti i apsolutnom iznosu rizičnog kapitala kao mjerama adekvatnosti kapitala. Zato se i prave teorijsko-praktične razlike između ekonomskog i regulatornog kapitala. To je razlog zbog čega je filozofija bankarskih standarda, poznatih kao Bazel II, pomjerena ka pristupu po kojem odijelo jedne veličine ne može biti odgovarajuće za sve, odnosno da ne postoji jedna mjera rizika koja bi odgovarala svim bankama.

: Dobit koju su ostvarile crnogorske banke je svega osam miliona eura. Da li su tačne tvrdnje da banke prikrivaju dobit i ako je to tačno zašto to rade?

Lj. Krgović: To je dobitak ostvaren za devet mjeseci 2005. On daje stopu povraćaja na aktivu od 2,2 odsto - koja je visoka u poređenju sa međunarodnim standardima. Zato se ne bi moglo zaključiti da je profitabilnost banaka mala, već obrnuto. Spred kamatnih stopa, posmatrano na nivou sistema, još uvijek je visok, što neto prihode od kamata i naknada čini takođe visokim u odnosu na ukupnu bilansnu sumu banaka (35,5 miliona EUR). Banke bi iskazivale i veći stepen pro- fitabilnosti da im CBCG kroz kontrolu stalno ne koriguje nivo potrebnih rezervacija za pokriće kreditnih gubitaka. Struktura prihoda u kojoj prihodi od naknada čine skoro 50 odsto na nivou sistema je specifičnost crnogorskog bankarskog sistema, koja će se u narednom periodu mijenjati ka normalnijem odnosu. Nivo operativnih troškova je, na nivou sistema, neprikladno visok usljed visokog nivoa ulaganja u širenje mreže, razvoj novih proizvoda i organizaciono-kadrovsko restrukturiranje banaka. Kako pod uticajem konkurencije budu padale kamatne stope i marže, to će u cilju održavanja svoje pro- fitabilnosti, banke sve više voditi računa o obimu poslovanja, upravljanju rizicima i troškovima, kao i iznalaženju što jeftinijih izvora finansiranja. : 

: Kamatne stope su i dalje visoke, oko 12 odsto na godišnjem nivou? U nekoliko navrata bilo je nagovještaja da će one pasti, ali do toga nije došlo u značajnijoj mjeri? Tri puta su veće nego na zapadu, odakle nam dolaze investitori i kupci naših banaka?  

Lj. Krgović: Činjenica je da su kamatne stope na višem nivou nego što bismo željeli, ali ne stoji činjenica da one ne opadaju i da su tri puta više nego na zapadu. Visoke kamatne stope su sindrom procesa tranzicije i nijesu zaobišle nijednu privredu u tranziciji. One su takođe i odraz nezavršenih procesa reformi u realnom sektoru. U poslednjih par godina prisutan je trend opadanja prosječne ponderisane kamatne stope i ona je u 2005. godini opala za oko dva odsto. I u 2006. godini očekujemo nastavak tendencije postepenog opadanja kamatnih stopa.

Da li su, kako se tvrdi, ljudi protiv kojih se vodi istraga u Italiji kupili Hipotekarnu banku i to na način da bi izbjegli kontrolu koja se primjenjuje protiv pranja novca i da su ti isti ljudi na volšeban način dobili akcije Atlas mont banke? Kakva se reakcija može očekivati od CBCG u daljem postupku kad je riječ o Hipotekarnoj?

Lj. Krgović: Kupci akcija Hipotekarne banke još se nijesu legitimisali kod CBCG u smislu traženja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća. Kontrolu predviđenu zakonom za borbu protiv pranja novca ne bi trebalo da su izbjegli ako sistem ispravno funkcioniše. Naime, učesnici na tržištu kapitala preko kojih su obavljene transakcije imaju obavezu da ih prijave Upravi za sprječavanje pranja novca. Centralna banka će prilikom eventualnog davanja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća pitati Upravu za sprječavanje pranja novca ima li šta da kaže po ovom pitanju. Što se tiče daljeg postupanja prema Hipotekarnoj banci, jasno je da banka mora da realizuje mjere ozdravljenja ili će CBCG u cilju zaštite deponenata i kreditora morati efikasno da djeluje primjenom zakonom utvrđenih riješenja, van seta mjera za ozdravljenje. Takođe, dobro bi bilo ako su kupci upoznati sa pravim stanjem u banci i sa našim nalazima i mjerama.
Ljubiša Krgović: stanovništvo više štedi nego što se zadužuje

: Direktor Hipotekarne banke Vas je optužio da CBCG ima različite aršine prema njegovoj i ostalim bankama?

Lj. Krgović: Uopšte nas to ne iznenađuje, jer se menadžment Hipotekarne banke od osnivanja CBCG više bavi našim nego svojim poslom, pa su najjaču crnogorsku banku doveli na rub propasti. Za kontinuitet lošeg upravljanja i nesnalaženja u promjenama i konkurentskim uslovima se krivica traži na pogrešnom mjestu, a da se za čitavo to vrijeme ne navede ni jedan jedini