Pretpostavlja se da je prvi novac na prostoru današnje Crne Gore bio grčki stater sa likom boga Zevsa – vezuje se za 4. vijek prije nove ere.
Materijalni dokazi pokazuju da su na ovom prostoru, u kovnici u Risnu kovane tri vrste novca u 2. vijeku prije nove ere – jedan sa likom boginje Artemide, drugi sa likom kralja Balajosa i treći, novac Balajosovih nasljednika – ilirski novac. | ||||
Ilirski novac iz risanske kovnice |
Od prestanka rada Risanske kovnice do 13. vijeka, kada počinje sa radom kovnica u Brskovu, na prostoru današnje Crne Gore uglavnom je cirkulisao rimski, vizantijski i mletački novac.
Rimski novac cirkuliše u provinciji u Prevalis u 3. vijeku n.e. Nalazišta novca iz tog perioda su u Onogoštu (Nikšić), Duklji (Podgorica) , Budvi i Ulcinju. |
||||
Rimski novac iz Duklje |
Vizantijski novac cirkuliše na ovim prostorima od 5. do 13. vijeka – zlatnici u obliku zdjele i bakarni folari. |
||||
Vizantijski novac V - XIII vijek |
Novac Mletačke Republike ima presudan uticaj na razvoj novca u gradovima na Jadranskoj obali.
Grossi de Brescoa – Raška u ovom periodu dominira nad Zetom i kraljevi Uroš I, Dragutin i Milutin u Brskovu kuju groš. Ova kovnica (13-14. vijeka) je prva samostalna kovnica na južnoslovenskom području.
Gradovi na Jadranu – Kotor, Bar, Ulcinj i Svač za svoje potrebe, kuju vlastiti novac. Ne zna se pouzdano kada je novac kovan, ali cirkuliše u vrijeme cara Uroša I, za vrijeme Balšića, i u jednom priodu tokom mletačke uprave.
|
|
||||||||||
Novac grada Kotora |
|||||||||||
Zetski vladari Balšići (1372 – 1421), kovali su jedanaest vrsta novca. Zeta je u to vrijeme bila snažna država i prostirala se do granica nekadašnje Duklje. Pet vrsta groševa koje je kovao Đurađ I Balšić imaju ćirilički natpis i smatra se da su kovani u Prizrenu. Krajem 14. vijeka kovnica je prenijeta u Bar i Ulcinj. Novac je kovan od srebra, sa neznatnom primjesom zlata. Na grošu se nalazi grb Balšića (osim na novcu koji je prvi kovan).
Crnojevići (1426-1514) – nijesu kovali novac.
Period turske dominacije obilježen je korišćenjem različitih moneta:
16 – 17. vijek – turska aspra (sitni srebrni novac; 50 ovih srebrnjaka čine zlatni dukat). Naziv aspra koristi se i kasnije kao izraz za novac uopšte. Turski novac, uglavnom arslanija – »turski groš«, cirkuliše na teritoriji Crne Gore oslobođenoj poslije Veljeg rata. Preko Kotora u ovaj prostor ulazi groš, kojim se vrše velika plaćanja. Faktička moneta na Primorju, dinar, rjeđe se koristi u kontinentalnom dijelu. |
||||
|
|
|||
Turski novac XVI vijek |
Turski zlatnici iz Pljevalja |
Period borbe za oslobođenje od turske dominacije
Kraj 17. i 18. vijek
Tronisanje rodonačelnika dinastije Petrović-Njegoš, Danila. Vrijeme kada Rusija postaje evropska sila pod vladavinom Petra Velikog, koji nastoji da balkanske narode koristi u borbi za oslobođene Balkana od turske dominacije. Materijalna dominacija Rusije omogućava joj da daje pomoći - promet se odvije i u rubljama. | |||
Ruski metalni novac |
Ruski papirni novac |
||
XVIII - XIX vijek |
XVIII - XIX vijek |
|
![]() |
Nakon propasti Mletačke Republike (1797) u Crnoj Gori preovlađuje austrijska moneta. Kotor potpada pod austrijsku dominaciju – privreda je okrenuta Primorju. | ||
Mletački novac XVII - XVIII vijek |
19. vijek
Osnovna moneta tog perioda je austrijski fiorin – sastoji se iz 100 krajcara. Godine 1857. zavodi se austrijski tečaj fiorina.
Njegoš, nakon susreta sa Karlom Rotšildom, bankarem i finansijskim magnatom osmišljava 1851. godine kovanje crnogorskog novca – priprema se kovanje peruna. Prerana Njegoševa smrt onemogućila je potpunu realizacoju ove aktivnosti – ostao je samo otisak tog novca u crvenoim vosku. |
||
20. vijek
Fiorin je i dalje u upotrebi. Godine 1901. austrijski tečaj zamjenjuje se krunskim tečajem na zlatnoj podlozi. Pored fiorina cirkulišu i druge valute na tlu Crne Gore: napoleon, madžarija, madžarija turska (u zlatu), ruska rublja (u zlatu), njemačka marka (u zlatu).Odnos ovih vluta prema fiorinu utvrđuje Ministarstvo finansija.
Knjaz Nikola 1906. godine donosi ukaz o kovanju prvog crnogorskog novca – perpera. Na taj način potvrđuje državni suverenitet i izlazi u susret naraslim ekonomskim potrebama. U periodu Knjaževine obavljene su četiti emisije metalnog novca: dvije niklenog i bakrenog, po jedna srebrnog i zlatnog.
Od 28. avgusta 1910. kada je Crna Gora proglašena Kraljevinom, do prestanka postojanja samostalne crnogorske države emitovane su četiri serije metalnog novca. | ||||
Zlatni novac Knjaževine Crne Gore |
Nedostatak novca uslovljen Balkanskim i Prvim svjetskim ratom dovodi do izdavanja blagajničkih uputnica – bonova. Izdate su tri serije uputnica. Ovo je vrijeme donošenja pravnih akata i postavljanja temelja novčarstva u Crnoj Gori.
Za vrijeme 1. svjetskog rata Austrija je okupirla Crnu Goru. U junu 1916. okupacione vlasti donijele su odluku o pečaćenju novčanica perpera – metalni (srebrni i zlatni novac izvlačen je iz Crne Gore). Tokom 1917. Austrija je štampala uputnice koje su na aversu imale tekst na njemačkom, a na reversu na našem i albanskom jeziku.
Od 1918. do 1941. godine u Crnoj Gori je cirkulisao novac Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije. To je period kada cirkulišu: austrougarske novčanice, papirni novac Državnog izdanja, dinarsko-krunske i krunsko-dinarske novčanice, kovani novac Državnog izdanja, novčanice Narodne banke Kraljevine SHS, novčanice Narodne banke Jugoslavije – dinari.
Za vrijeme italijanske okupacije tokom 2. Svjetskog rata korišćene su žigosane legalno emitovane dinarske novčanice – sva imovina i dragocjenosti Zetske banovine »stavljaju se pod sekvestar«. Uvodi se lira.
Za vrijeme njemačke okupacije, poslije kapitulacije Italije uvodi se i njemačka marka, koja je zajedno sa lirom zakonsko sredstvo plaćanja.
Od 1944. do 1999. godine u Demokratskoj Federativnoj, Federativnoj Narodnoj, Socijalističkoj Federativnoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji koristi se dinar kao zakonsko sredstvo plaćanja. Izdaje ga Narodna banka Jugoslavije. Dinar se sastoji od 100 para. | ||
Novac posleratne Jugoslavije |
Godine dezintegracije SFRJ, godine sankcija, godine hiperinflacije navode Vladu Crne Gore da kao paralelno sredstvo plaćanja uvede njemačku marku, koja se tokom tih godina i tako odomaćila kao valuta rezerve. Tako se 1999. godine uvodi dvovalutni sistem – dinar/marka, da bi 2000. godine marka postala jedino sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.
Donošenjem Zakona o Centralnoj banci u martu 2001. godine definiše se da je marka zakonsko sredstvo plaćanja do uvođenja eura. |
|
Njemačka marka |
U januaru 2002. godine zemlje Eurolenda uvode euro kao zakonsko sredstvo plaćanja. Uvodi ga i Crna Gora. Dvovalutni sistem u Eurolendu trajao je do kraja februara, a u Crnoj Gori do kraja marta 2002. godine.
|
|||||||
|
Euro je naš novac.