Novac u Crnoj Gori nekad i sad

 

 

Pretpostavlja se da je prvi novac na prostoru današnje Crne Gore bio grčki stater sa likom boga Zevsa – vezuje se za 4. vijek prije nove ere.

 

Materijalni dokazi pokazuju da su na ovom prostoru, u kovnici u Risnu kovane tri vrste novca u 2. vijeku prije nove ere – jedan sa likom boginje Artemide, drugi sa likom kralja Balajosa i treći, novac Balajosovih nasljednika – ilirski novac.

Ilirski novac iz risanske kovnice

 

Od prestanka rada Risanske kovnice do 13. vijeka, kada počinje sa radom kovnica u Brskovu, na prostoru današnje Crne Gore uglavnom je cirkulisao  rimski, vizantijski i mletački novac.

 

Rimski novac cirkuliše u provinciji  u Prevalis  u 3. vijeku n.e. Nalazišta novca iz tog perioda su u Onogoštu (Nikšić), Duklji (Podgorica) , Budvi  i Ulcinju.

Rimski novac iz Duklje

    

Vizantijski novac cirkuliše na ovim prostorima od 5. do 13. vijeka – zlatnici u obliku zdjele i bakarni folari.

Vizantijski novac V - XIII vijek

       

Novac Mletačke Republike ima presudan uticaj na razvoj novca u gradovima na Jadranskoj obali.

 

Grossi de Brescoa – Raška u ovom periodu dominira nad Zetom i kraljevi Uroš I, Dragutin i Milutin u Brskovu kuju groš.  Ova kovnica (13-14. vijeka) je prva samostalna kovnica na južnoslovenskom području.

 

Gradovi na Jadranu – Kotor, Bar, Ulcinj i Svač za svoje potrebe, kuju vlastiti novac. Ne zna se pouzdano kada je novac kovan, ali cirkuliše u vrijeme cara Uroša I, za vrijeme Balšića, i u jednom priodu tokom mletačke uprave.

 

Novac grada Ulcinja

Gipsani novac grada Svača

Novac grada Kotora

     

Zetski vladari Balšići (1372 – 1421),  kovali su jedanaest vrsta novca. Zeta je u to vrijeme bila snažna država i prostirala se do granica nekadašnje Duklje. Pet vrsta groševa koje je kovao Đurađ I Balšić imaju ćirilički natpis i smatra se da su kovani u Prizrenu. Krajem 14. vijeka kovnica je prenijeta u Bar i Ulcinj. Novac je kovan od srebra, sa neznatnom primjesom zlata. Na grošu se nalazi grb Balšića (osim na novcu koji je prvi kovan).

 

Crnojevići (1426-1514) – nijesu kovali novac.

 

Period turske dominacije obilježen je korišćenjem različitih moneta:

16 – 17. vijek – turska aspra (sitni srebrni novac; 50 ovih srebrnjaka čine zlatni dukat). Naziv aspra koristi se i kasnije kao izraz za novac uopšte. Turski novac, uglavnom arslanija – »turski groš«, cirkuliše na teritoriji Crne Gore oslobođenoj poslije Veljeg rata. Preko Kotora u ovaj prostor ulazi groš, kojim se vrše velika plaćanja. Faktička moneta na Primorju, dinar, rjeđe se koristi u kontinentalnom dijelu.

Turski novac XVI vijek

Turski zlatnici iz Pljevalja

     

Period borbe za oslobođenje od turske dominacije

 

Kraj 17. i 18. vijek

 

Tronisanje rodonačelnika dinastije Petrović-Njegoš, Danila. Vrijeme kada Rusija postaje evropska sila pod vladavinom Petra Velikog, koji nastoji da balkanske narode koristi u borbi za oslobođene Balkana od turske dominacije. Materijalna dominacija Rusije omogućava joj da daje pomoći - promet se odvije i u rubljama.

Ruski metalni novac

Ruski papirni novac

XVIII - XIX  vijek

XVIII - XIX  vijek

    

Nakon propasti Mletačke Republike (1797) u Crnoj Gori preovlađuje austrijska moneta. Kotor  potpada pod austrijsku dominaciju – privreda je okrenuta Primorju.

Mletački novac XVII - XVIII vijek

 

19. vijek

 

Osnovna moneta tog perioda je austrijski fiorin – sastoji se iz 100 krajcara. Godine 1857. zavodi se austrijski tečaj fiorina.

 

Njegoš, nakon susreta sa Karlom Rotšildom, bankarem i finansijskim magnatom osmišljava 1851. godine kovanje crnogorskog novca – priprema se kovanje peruna. Prerana Njegoševa smrt onemogućila je potpunu realizacoju ove aktivnosti – ostao je samo otisak tog novca u crvenoim vosku.   

20. vijek

 

Fiorin je i dalje u upotrebi. Godine 1901. austrijski tečaj zamjenjuje se krunskim tečajem na zlatnoj podlozi. Pored fiorina cirkulišu i druge valute na tlu Crne Gore: napoleon, madžarija, madžarija turska (u zlatu), ruska rublja (u zlatu), njemačka marka (u zlatu).Odnos ovih vluta prema fiorinu utvrđuje Ministarstvo finansija.

 

Knjaz Nikola 1906. godine donosi ukaz o kovanju prvog crnogorskog novca – perpera. Na taj način potvrđuje državni suverenitet i izlazi u susret naraslim ekonomskim potrebama. U periodu Knjaževine obavljene su četiti emisije metalnog novca: dvije niklenog i bakrenog, po jedna srebrnog i zlatnog.

 

Od 28. avgusta 1910. kada je Crna Gora proglašena Kraljevinom, do prestanka postojanja samostalne crnogorske države emitovane su četiri serije metalnog novca.

Zlatni novac Knjaževine Crne Gore

  

  Nedostatak novca uslovljen Balkanskim i Prvim svjetskim ratom dovodi do izdavanja blagajničkih uputnica – bonova. Izdate su tri serije uputnica. Ovo je vrijeme donošenja pravnih akata i postavljanja temelja novčarstva u Crnoj Gori.

 

Za vrijeme 1. svjetskog rata Austrija je okupirla Crnu Goru. U junu 1916. okupacione vlasti donijele su odluku o pečaćenju novčanica perpera – metalni (srebrni i zlatni novac izvlačen je iz Crne Gore). Tokom 1917. Austrija je štampala uputnice koje su na aversu imale tekst na njemačkom, a na reversu na našem i albanskom jeziku.

 

Od 1918. do 1941. godine u Crnoj Gori je cirkulisao novac Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije. To je period kada cirkulišu: austrougarske novčanice, papirni novac Državnog izdanja, dinarsko-krunske i krunsko-dinarske novčanice, kovani novac Državnog izdanja, novčanice Narodne banke Kraljevine SHS, novčanice Narodne banke Jugoslavije – dinari.

 

Za vrijeme italijanske okupacije tokom 2. Svjetskog rata korišćene su žigosane legalno emitovane dinarske novčanice – sva imovina i dragocjenosti Zetske banovine »stavljaju se pod sekvestar«. Uvodi se lira.

 

Za vrijeme njemačke okupacije, poslije kapitulacije Italije uvodi se i njemačka marka, koja je zajedno sa lirom zakonsko sredstvo plaćanja.

 

Od 1944. do 1999. godine u Demokratskoj Federativnoj, Federativnoj Narodnoj, Socijalističkoj Federativnoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji koristi se dinar kao zakonsko sredstvo plaćanja. Izdaje ga Narodna banka Jugoslavije. Dinar se sastoji od 100 para.

Novac posleratne Jugoslavije

   

Godine dezintegracije SFRJ, godine sankcija, godine hiperinflacije navode Vladu Crne Gore da kao paralelno sredstvo plaćanja uvede njemačku marku, koja se tokom tih godina i tako odomaćila kao valuta rezerve. Tako se 1999. godine uvodi dvovalutni sistem – dinar/marka, da bi 2000. godine marka postala jedino sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.

 

Donošenjem Zakona o Centralnoj banci u martu 2001. godine definiše se da je marka zakonsko sredstvo plaćanja do uvođenja eura.  

Njemačka marka

   

U januaru 2002. godine zemlje Eurolenda uvode euro kao zakonsko sredstvo plaćanja. Uvodi ga i Crna Gora. Dvovalutni sistem u Eurolendu trajao je do kraja februara, a u Crnoj Gori do kraja marta 2002. godine.

 

Euro je naš novac.