| Govor guvernera CBCG Ljubiše Krgovića na 'Finasijskom forumu o bankarstvu i berzi', 19. juna 2008. godine |
Dame i gospodo, poštovane kolege
Zelim da vas sve pozdravim i zahvalim na pozivu organizatora da učestvujem na ovom skupu.
Bankarski sitem Crne Gore je jedan od ključnih pokretača ekonomskog rasta i ujedno sektor koji je po ostvarenom stepenu ekonomskih sloboda rangiran na četvrtom mjestu u svijetu.
Ako hoćemo da poredimo bankarski sektor sa drugim segmentima crnogorske ekonomije na bazi
Teško da se bilo koji drugi može porediti sa ovim sektorom.
Sa sigurnošću možemo tvrditi da on predstavlja najrazvijeniji segment crnogorske ekonomije.
Kao pokazatelj koliko je bio dinamičan razvoj bankarskog sistema može se iskoristiti poređenje nekih indikatora u trenutku osnivanja CBCG i danas.
Tako, na primjer, kapital banaka se povećao za 13 puta, štednja građana se povećala čak 100 puta, krediti za 35 puta itd. Kamatne stope su sa nivoa preko 30% pale na jednocifreni nivo i iz godine u godinu se smanjuje razlika između stopa na crnogorskom tržištu i kamatnih stopa na tržištu EU.
Ovo je, rekao bih, ljepša strana medalje. Međutim, svaki brzi rast nosi sa sobom mnoge rizike i opasnosti.
Kreditni rast u Crnoj Gori u 2007. godini od 165% bio je vjerovatno najveći u svijetu.
Iako smo imali izuzetno visok rast štednje i depozita 94 odnosno 104, došli smo u situaciju da su odobreni krediti veći od ukupnih depozita sa tendencijom daljeg pogoršanja ovog odnosa.
Istovremeno došlo je do povećanja disproporcije ročne strukture izvora i plasmana.
Ovakav rast ujedno je imao i negativne makro ekonomske implikacije na kretanje inflacije, rast deficita tekućeg računa platnog bilansa i povećanje privatnog spoljnjeg duga.
Poređenja radi, prema učešću ukupnih kredita u društvenom proizvodu (92,7%) od bivših jugoslovenskih republika ispred Crne Gore je samo Slovenija (99,7%).
Pored toga, prema odnosu ukupne bankarske aktive i društvenog proizvoda mi smo (122,8%) na sličnom nivou kao Hrvatska (125,4%) odnosno Slovenija (129,8%).
S druge strane Crna Gora ima najniži odnos ukupnog kapitala banaka i ukupnih kredita (11%), odnosno i tu blizu Slovenije 13% (uprkos značajnom rastu kapitala banaka u prošloj godini).
Stoga smo bili prinuđeni da krajem prošle godine donesemo set mjera koji je bio usmjeren na ograničavanje kreditne ekspanzije.
Primijenjene mjere su se sastojale od pooštravanja politike obavezne rezerve, prudencionih mjera i administrativnih ograničenja.
Mislim da su naročito bilo značajne prudencione mjere koje su dovele do nove klasifikacije aktive i koje su uticale na povećanje izdvajanja opštih rezervi.
Podsjetiću, da je globalna finansijska kriza u velikoj mjeri posljedica činjenice da su banke olako ulazile u rizične poslove bez adekvatnih rezervi.
Novim mjerama stavlja se akcenat na kontinuirano praćenje finasijskog stanja zajmoprimaca u skladu sa analizom tj. kvalitetom prije svega primarnih izvora otplate.
Prilikom izbora mjera posebno smo vodili računa da targetirana stopa kreditne ekspanzije, od 40% do 45%, ne bude ograničavajući fakor za rast privrede, odnosno da ne poskupe izvore finansiranja.
I ovako targetirana stopa će vjerovatno u 2008. godini biti najviša stopa rasta kredita u regionu ali sada sa vrlo visoke osnovice.
Napomenuo bih da su slične mjere preduzele ili ih preduzimaju i druge zemlje u regionu.
Naravno vodeći računa o specifičnostima zemalja, a u zavisnosti od važećeg monetarnog aranžmana.
Podaci sa kraja prvog kvartala pokazuju da kreditna ograničenja nijesu uticala na ekonomski rast, jer je realni rast BDP-a iznosio 8,1%.
Takođe, prema podacima iz prvih pet mjeseci možemo konstatovati da su naše mjere bile uspješne u zaustavljanju kreditne ekspanzije.
U prvih pet mjesci ove godine stopa rasta odobrenih kredita je iznosila 18%, dok je u prvih pet mjeseci prethodne godine stopa rasta odobrenih kredita iznosila 64%.
Takođe nije došlo ni do rasta kamatnih stopa uprkos rastu kamata u eurozoni i globalnoj finansijskoj krizi, naprotiv imamo blagi pad.
Što se tiče efekta mjera na lošu aktivu banaka teško kvantitativno razdvojiti efekat uticaja drugih mjera od uticaja nove odluke o klasifikaciji aktive, ali smo apsolutno sigurni da bi bez mjera rast nekvalitetne aktive bio značajno veći jer uprkos mjerama imamo pogoršanje kvaliteta aktive i kvaliteta kreditnog portfolija koje još uvijek nije zabrinjavajuće.
Takođe nivo rezervisanja za kreditne gubitke kao nivo pokrivenosti kredita keš kolateraralama na nivou sistema značajno porastao i evidentno je da mora dalje da raste.
Na kraju nekoliko rečenica vezano za pouke koje bi mi ovdje mogli da izvučemo vezano za globalnu finansijsku krizu izazvanu dešavanjima na tržištu nekretnina u SAD.
Dosadašnji razvoj krize nije direktno pogodio bankarski sektor u regionu ali će indirektno uticati na poskupljenje izvora finansiranja i veću opreznost potencijalnih investitora.
Do direktnih efekata na bankarski sistem nije došlo zbog toga što finansijska tržišta regiona nisu integrisana u globalno tržište, tako da nismo imali negativne efekte rapidnih finansijskih inovacija koje su učinile da je rizikom lakše trgovati i distribuirati ga.
Neophodno je poboljšati upravljanje rizikom likvidnosti, posebno kod sistemski važnih banaka na bazi najnovijih preporuka Bazelskog komiteta.
Inače se pokazalo da Bezelski sistem nije dovoljno fokusiran na rizik likvidnosti.
U tom kontekstu treba posvetiti posebnu pažnju planovima za upravljanje likvidnošću u iznenadnim situacijama.
Takođe je neophodno posvetiti posebnu pažnju jačanju kapitala sistemski važnih banaka.
Pokazalo se dobrim što nijesmo primijenili MRFS 37.
Neophodno će biti posvetiti veću pažnju rizicima vezanim za vanbilansnu aktivu.
Potrebna je više integrisana supervizija finansijskih tržišta sa vodećom ulogom centralnih banaka.
Najviše su stradale banke iz zemalja gdje je supervizija banaka van Centralne banke.
Ključno je zaštititi sistem i izbjeći krizu što je bio i osnovni motiv mjera koje smo smo ranije preduzeli.